bijelo, pada snijeg, februar, Tango Of Love

Tango Of Love, februar, pada snijeg

(Zaborav, to je nestajanje iz sjećanja)
Dijelio nas zid od stakla. Bila sam zaokupljena zurenjem u stakleni zid, kao vezu između unutrašnjosti i vanjskog svijeta. Pogled nema cijenu, besplatno je. Mòment. Moja uloga gledatelja je znatno drugačija, pa tumačim izvedbu na sebi svojstven način, sa posvetom svom unutrašnjem doživljaju. Važni su detalji i kompozicija, poseban trenutak u vremenu, taj trenutak bio je dar i taj trenutak htjela sam ovjekovječiti, spasiti od zaborava, od zaborava spasiti trenutak. Kad hoću, ja se sjećam, hommage životu, ritmom koji je u harmoniji sa univerzalnim životom kosmosa, nešto moje, osobno. I tumačim ono što vidim, čujem, osjećam i tvorim smislenu cjelinu. Opažanje, percepcija u mom stilu, stvaranje predodžbe i doživljaja svijeta oko mene, kojem dajem značenje. Čovjek ne mora biti soba i zid da bi bio uklet, a može biti, čovjek ne mora biti kuća i prozor, a može biti.

(Datum i vrijeme, vrijeme sadašnje)
Unutrašnjost neke kafane, izložba, fragmenti i otisak vremena. Scenografija, čekanje se odigrava kao kazališni komad. Dolazim, dolaziš, odlazim, ostaješ, na stolici sjedi uspomena, šuti ptica, kasno je. Izgubljeno vrijeme. U drugoj sobi raspoloženje se promijenilo, cigareta se dimi, smoking a red, vrijeme mirovanja. Pravo mjesto za alibi, za postojanje, drugdje, na drugom mjestu, dokaz da u izvjesno vrijeme nisam bila na izvjesnom mjestu. Volim kontraste koji kao stilske figure pojačaju izraz u poređenju. Glanc je ponekad dosadan, podsjeća na "Potemkinova sela".. U toj drugoj sobi, na platnu se veze sitan vez, veze pticu zlatnu. I kad sam mislila da se od jučer ništa nije promijenilo, sve se promijenilo, u zraku osjetim toplinu ljudskog postojanja, indiferentnost se pretvara u umjetnost, u viđenu impresiju koja ostaje kad se reflektori ugase i kad na pozornici nastane potpuna tama. Novi dan, nova slika. Slikam onako kako vidim, slikam onako kako te vidim i pišem onako kako vidim. Možda zvuči čudno, ali nemam osjećaj uznemirenosti, napetosti, nemira, pomanjkanja daha i brzih otkucaja srca. Možda zvuči čudno, ali, za razliku od onoga što je zapamćeno, vratiš se na mjesto gdje je slika počela i vidiš da je sad slika sasvim drugačija. Vrijeme sadašnje. .. Čovjek ne mora biti soba i zid da bi bio uklet, čovjek ne mora biti kuća i prozor, a može biti. Sve možeš biti ili ne biti, ako tvoj um u metafizičkom smislu posjeduje predvorje, ulaz, hodnik, predsoblje, sobu i prozor, koji nadilaze, prevazilaze, granice materijalnog mjesta.
… Bijelo, pada snijeg, februar 2020., Tango Of Love.

eltango_tango
Da li se vratiti ili ne?

Komentariši