beats by dre cheap

ready to wear ili prêt-à-porter (spremno za oblačenje)

nije fashion, ali je prêt-à-porter u skladu sa osećanjima   .             .                        .            .
Ne volim kopije, imitacije, lažne pare i lažne bisere, jeftine fraze. Moraš mi to vjerovati! Svijet ne nestaje kad se oči zatvore, potrebno je ogledalo da se podsjetimo ko smo. Ogledalo pamti, pokazuje samo ono što je ispred njega, moraš mi to vjerovati. Obrati pažnju na detalje. Ljudi ostave toliko znakova kada pričaš sa njima ili kad se šuti. .. Svaki znak ima svoje vrijeme i svoju moć, ima značenje kroz različite slike, osjećanja kroz naše misli, samo treba znati čitati i znati čitati između redova. Ah, čega sve tu nema?, čega sve tu nema da bi uljepšali svoje biografije. Umorna sam od déjà vu trikova, malograđanske zavisti, vješto izvedenih prevara i podvala, gluposti, neznanja, blefiranja, sve je već viđeno, laž u ušima, magla i prašina.

"Moj obračun s njima -Miroslav Krleža -
(objavljeno 1932. u Zagrebu) :
Opijamo se nerazgovijetnim i glupim riječima. Negacija može biti oblik prihvaćanja svijeta. Čovjek treba da je svjestan da je potpuno sam u ovoj zvjezdanoj prašini i da nad njim nema nikoga.  Pisati? Što? Fraze? Glupe, bombastične fraze?  Govoriti? Kome? Cijelo čovječansvo već deset tisuća godina ne radi drugo nego govori.  Štampati? Kome? Dokazivati? Isto tako nema smisla.  Što bi preostalo? Lagati? Gdje su mostovi preko kojih se čovjek može spasiti? U istini? A istina, što je istina?…Ljudi se međusobno varaju, lažu jedni drugima u lice, obmanjuju se laskanjem i prozirno pretvorljivim udvaranjem, a to im često pošteno ljudski izgleda nerazmjerno hrabrije, nego da jedni drugima kažu golu istinu. Vrijeme teče oko nas i kroz nas, teče s nama usporedno, a ipak mi otječemo u njemu. Umjetnošću čovjek mjeri vrijednost svojih nazora o svijetu i o zbivanju. S njom se čovjek miče tminama i fosforescira na mračnom dnu stvarnosti, osvjetljavajući svoju tamnu stazu njenim sjajem, kao magičnim sumpornim okom i tako se miče između zvijezda i tako živi. Sloboda je cilj, apstrakcija koja vrijedi samo dok se akcija upravlja spram nje. Kad bismo je se domogli, ubila bi nas dosada. Fraza pretvara ljudsku riječ u ispravnost, osjećaje u kalupe, misli u glupe sheme. Ona nije laž, ni istina, ni iluzija. Deplasirana grimasa kreveljenja u krivom trenutku i na krivom mjestu. Tajanstvena snaga kobne fraze o svetim stvarima domovine, Boga, uvjerenja, ali i principa, jedno od najmračnijih historijskih strašila. Nema velikih i malih naroda, nema velikih i malih jezika. Veliki i mali jezici vrijede upravo onoliko koliko iza tih jezika stoji ili u njihovo ime progovara gomila dobro naoružanih noževa. Đavolski je mračno na ovoj našoj mrtvoj straži pameti ljudske. Sve što je javno štampano treba biti i javno kritizirano. Osim svoje lične monomanije pjesnik ne treba da poznaje nad sobom, ni u sebi, nikakav drugi kriterij. Borba perom spada u najveća junaštva. Protiv paklene stvarnosti bori se u čovjeku njegova vlastita pamet. Bio sam prilično sam, ali osamljenost još uvijek nije dokaz da čovjek nema pravo. Pokvaren ukus uvijek je pouzdanim dokazom da pod stepenicama takvih trulih civilizacija trune nečije truplo. Truplo nekih principa i životnih ideja, truplo gnjilih pogleda na svijet i nezdravih međuljudskih odnosa... Da bi čovjek mogao pomiriti u sebi vlastita protuslovljenja, da bi se mogao uzvisiti nad vragometno zapletena stanja oko sebe, čovjek mora da sredi nered u sebi i oko sebe, da nadahne smisao sveopćem besmislu oko sebe i u sebi samome, po jednoj naročitoj odbrambenoj metodi, koja se vulgarno, u svakodnevnome životu, zove ‘pogled na svijet’.

fragmenti vremena u fragmentima elTango
http://eltangotango1928.blogger.ba
23/10/2018 20:38