fragmenti vremena u fragmentima elTango

fragmenti vremena u fragmentima elTango


15.01.2017.

Bosnia Argentaria, pozitivna geografija


Ne mogu da odolim utisku koji su na mene ostavile ove fotografije i video. Selo Jasenova / Srebrenica - Bosnia Argentaria, jedinstven prizor. Dženeta, Fatima, Kadira i Ćamka.
".. Bosanske vile na konjima, poput ljepotica iz američkih kaubojskih filmova, jašući na konjima koje uzgaja njihov otac Emin Bektić, pokazale su nevjerovatno umijeće i ljubav. Ako želite imati pozitivniji život, stvar je vrlo jednostavna: razmišljajte pozitivno, klonite se svega što vas čini nesretnima ili pak u vama budi negativne emocije".
Selo Jasenova, januar 2017.,







28.12.2016.

zbogom 2016. Tačka.

Vizuelno (je posmatrati, gledati) dok se uporedo ostale čulne emocije i vizuelne spozaje usklađuju i spajaju. Vidjela sam sliku,  nekoliko slika u jednoj, svjedočim tome  i da li da napišem nešto, tek onako, uz put? Jedan videozapis sadržavao je zaštićeni zvučni zapis. Na zahtjev vlasnika autorskog prava trajno je izbrisan. Kako da riječi dobiju značenje u traženju smisla ako ne vidiš i ne čuješ?
________________________________________________________

- šta Vi prodajete?
- prodajem oružje. Ja im prodajem oružje, oni povlače okidač i ubijaju. Postave svoj cilj, zadrže dah, osjete pumpanje krvi u žilama i povuku okidač da ubiju svoju metu.
- ubistvo nevine osobe nikad se ne može opravdati.
- ima ih koji ne vole nevine žrtve. Neke stvari nikad se neće promijeniti.  A šta Vi prodajete?
- prodajem svilu.  Svila je ugodnija pod prstima.
______________________________________

Tačka gledišta, dodirna tačka, prijelomna tačka, kritična tačka, mrtva tačka, slaba tačka. Dovesti na mrtvu tačku i zaustaviti se bez izgleda na nastavak, ili se pokrenuti s' mrtve tačke, ili staviti tačku na to nešto i prekinuti, obustaviti, ili staviti tačku na i , i završiti to nešto? Evo praznici, vatromet, narodne igre sa pjevanjem, pucanjem i plakanjem i kraj jedne teške godine. Odakle krenuti na početku 2017.,  zar je pustiti da sama od sebe krene? Da li je tačka ono što je vrlo mālo? Nije tačka ono što je vrlo mālo. Nije!  Vrijeme je darivanja, treba staviti tačku na i.
Htjela bih, al' ne znam, ne umijem ti poslati virtualni poklon.
__________________________________________________

„Jedne noći na jednom moru bile su samo zvijezde i jedan jedrenjak. Jedne noći na jednom moru bio je jedan jedrenjak sam sa zvijezdama. Zvijezde bezbrojne. Jedra smaknuta. Voda tamna i ravna dokle oko može da dopre”. ___________________________________________________
.., Blue Sailboat, stars, good luck!



05.12.2016.

flying in the air, pure silk - šal od svile


Ne osobno meni, nego općenito ovih dana neko zlo, nevolje, tjeskoba, jad, muka, loši ljudi, loši ljudi. Šta se dešava? .. Znam šta se dešava. Dišem tiho. Bolje mi je misliti o nečem drugom. Druga tema. Tema - osnovna osjećajna i misaona nit koja povezuje značenje različitih elemenata teksta. U muzici to je cjelovita, melodijski, ritmički i harmonijski dovršena muzička misao. Lijepo pisanje, tema je svila.

„Ja sam bio pogrešan kad sam ti stavio ruku na rame, tamo je držao dugo i govorio riječi. Ja sam bio pogrešan kad sam tražio da mi kažeš koja si strana. Postoje pravila igre, ti znaš da ne možeš sama. Ispod svih tih zastava što vijore svud oko nas ne postoji mjesto gdje mogla bi stati, visoko dignuti ruke i pjevati našu pjesmu i pjevati našu pjesmu. Ja sam jednoga dana slučajno našao put ispod svih tih zastava što vijore. Kapi s oboda sada padaju na uže i gun, ja sam slobodan, neka s moga vrata vijori šal od svile. Neka s moga vrata vijori šal od svile ..”
(lyrics by "Haustor")

nije mi ništa, samo neka brzo prođe

Vrti mi se u glavi, hoću da povučem crtu koja se ne vidi. Ta crta može predstavljati bilo šta, ništa posebno. Vidimo se kad pospremim i stavim stvari na svoje mjesto, kad se vratim kući. Gdje su mi cipele? .. Isto mjesto, drugo vrijeme, decembar 2016., samo ne pogrešan korak, samo ne u pogrešan voz. Brzi voz dolazi na drugi peron treći kolosjek.  Nije mi ništa, samo neka brzo prođe. A hoće,.
____________________________

„Veliko čovječanstvo“ - Nâzim Hikmet

Veliko čovječanstvo je putnik na palubi broda
treća klasa u vozu,
na nogama na putu
veliko čovječanstvo.
________________________________

28.11.2016.

postcard - gledam u nebo, rat i mir



I rat i mir. "Nepoznat netko donio je jesen u sjevernu sobu. Već cijeli dan i cijelu noć i juče plače kiša posmrtnu sivu pjesmu bez napjeva, bez nade. Negdje daleko na jugu topovi tutnje. Na cesti mrtvaci jašu u tutnju luđačke kavalkade, a nariču za njima crni kestenovi i teče sprovod žalosnih stvorenja. Jecaju negdje trube, urliču čete i sve je sivo i kišno i bez nade. O, koliko sad ih plače i gine i proklinje i vrišti i mir i tmina i opet jeca kiša. A za njima žedni ljubavi na kiši plešu, svi jure po kiši i jure kao da plivaju, čas tonu, čas snivaju, te se gube k'o snovi. Plešu oblici. Svilene čarape žena, topla tjelesa u svili" ..
Plakao sam, zato sam plakao, ništa drugo nisam ni mogao. Ali nije bio kraj. Nije. Nema kraja. I to nije sve, jer moglo je bolje. Najbolje se malo udaljiti od ateljea, otići na neko drugo mjesto po inspiraciju, tad sve dobije
pravo značenje i u posljednjoj fazi prepoznat će me Vaše lice kad budete ovu kartu čitali. Sinoć, večeras, noćas, mjesec i mjesečinu prekrili oblaci, kuća ima terasu pa će biti ugodno provesti predvečer kad se gasi dan i piti čaj od cimeta sa malo limuna. Tamo negdje rat, ovdje bio, sad je jesen, mir, na južnoj hemisferi proljeće. Jedamput sam izrekla jednu laž, bila je teška nekoliko godina. Slatka laž u koju su svi povjerovali. Gledam u nebo, snijeg mora pasti kad za to dođe vrijeme. ..



01.11.2016.

Elegy for the Arctic - blue earth


Zemlja je najljepši planet u sunčevom sistemu, Zemlja je jedina planeta koja ima život. Za sve one koji smatraju da Zemlja zaslužuje našu ljubav, pažnju i poštovanje, Pariški sporazum o klimi stupa na snagu danas. Čovječanstvo će gledati na 4. novembar 2016., kao na dan kad je čovječanstvo zatvorilo vrata neizbježnoj klimatskoj katastrofi.
- Da li će ljepota spasiti svijet?
- Ljepota će spasiti svijet!
Objavi u svim novinama, neka čitaju o tome, vrijeme da se istinita verzija događaja pročuje. Stižu me riječi, poenta je da se shvati značenje slova i riječi, da se shvati glavna misao, cilj, suština, ono glavno o nečemu u nečemu, esencija. Ne mičem nikud, stojim, gledam, čekam i pitam se šta mi znamo o tome? Da li znamo gdje se nalazimo? 
Uradimo nešto da i dalje ostane plava i zelena!
__________________________________________________________________
Ludovico Einaudi, italian pianist and composer, "Elegy for the Arctic". With the go al of focusing the public opinion on the importance of save the Arctic, he has decided to perform with his piano in the middle of the Arctic pole, surrounded only by ice and silence. The result was pure magic. Here is the video of his concert on a floating platform in the Arctic. The beauty will save the world.

Bez komentara. Sa riječi na djela!
________________________________________                                
Oh it’s such a perfect day, such a perfect day!
Ništa ne podsjeća na jesen kao kesteni, divlji i pitomi .. 1. novembar i nije mrtva sezona, nije vrjeme umiranja, ni vrijeme mirovanja, ni vrijeme bez događaja, samo su dani kraći i sunca je sve manje. Znam zašto se divlji kesten nalazi u gradskim parkovima i šetalištima, a pitomi, nježni kesten u šumi. Postoje putevi koji nas vode i na drugi pogled sve može imati drugo značenje. Na prvi pogled u noćima i tuđim licima nije uvijek kao što izgleda, taj ready to wear nije savršen kroj već   ekspresija svakog od nas pojedinačno, nedovoljno za uvodni dio upoznavanja povodom dramske radnje sa licima koja se u drami pojavljuju. Na prvi pogled ili drugi, treći. Da li u posljednjoj fazi prepoznamo pravo lice? .. Moji zidovi nikad nisu crni kao zidovi u ovoj sobi na kojim slikam slike onako kako ih zamišljam, moj lični kroj i izraz u zavisnosti od stila u sezoni, sva prava zadržana, kopiranje je zabranjeno. Jesen, nova pozorišna sezona, vrijeme je za umjetnost i ogrtač od krzna. I jednom rukom obgrli oko ramena i zaštiti od studeni,pod veliki kaput od najfinijeg engleskog štofa postavljen svilom. Onako usput, stiglo je nježno vrijeme. Oh it's such a perfect day, Oh such a perfect day. "Perfct Day" by Lou Reed, Bono, Elton John, D.Bowie, Duran Duran, Dr. John, Tom Jones ..


18.10.2016.

whisper from the mirror - portret jedne Ruže - ruža sa pogledom

One may live without bread, not without Roses.
Hiljade dana su bili i prošli. Da li je završilo vrijeme kojeg se niko neće sjećati? Nije.
Prodato. Ostalo srce. Nema ruže od hiljadu dana, neće procvjetati usred zime,
a ti u Ružu gledaš kao da cvjeta prvi put i smrtno si zaljubljen i gubiš vrijeme i pokušavaš vratiti
ono čega više nema i pitaš hoće li opet ruže cvjetati? A zašto bi nam ruže cvjetale? ..
Možda procvjeta neko drugo cvijeće? U ovoj ulici otvaraju se nove parfimerije pune tišine i ničega,
ni mirisa ni okusa, a napolju se događa jutro, pa dan, pa predvečerje, okrenuh se i spazih sjaj.
Za jučer kažemo bilo jučer, a kad prođe vrijeme kažemo bilo nekad. .. Portret jedne Ruže.
Ruža sa pogledom. Oktobar, jutarnja studen skida sa lica toplo rumenilo i plāve obrazi,
a niti je kraj, niti je gotovo, možda sutra otopli. .. Bilo jednom u oktobru, pišu se fragmenti vremena od 18.oktobra 2012., četiri godine već piše ih elTango Tango i ništa ne žali,
sve je upravo onako kako treba da bude.



05.10.2016.

principal

Život je naše privatno vlasništvo, vlasnik je principal i ima pravo posjedovanja,
ima pravo upotrebe, korištenja i raspolaganja svojom imovinom.
Pogledaj ovu sliku. Vidiš li prozor kojeg nema, ćilim na zidu, portret jedne Ruže?
I dok je sve ipak samo titraj u svemiru, ono što nas je mimoišlo nije bila sudbina.
Slušajte radio "Zemlja živih" u živo i budite sretni da vas još niko nije ubio.
Pogledaj kroz prozor.  Šta vidiš; ulicu ili godine ili život, ili ne vidiš ništa?
Fali ti zraka?  .. Udahni duboko!
Ne možeš?  .. Možeš, možeš, ponekad treba da zaigraš da bi bio u igri.  C'est la Vie.



29.09.2016.

soba - room with a view


Ovo je i fragment i uokvirena uspomena, čini se da je oduvijek postojala bijela košulja, muška,
na njoj slika zakačena. .. Hodala je najbrže što je mogla, skoro je trčala misleći da ide u nepoznati svijet,
a sve je već bilo poznato, samo detalji ne. U modi nema pravila, stil oblačenja i stil unutar doma govori o nama
više nego što na prvi pogled izgleda. Soba 4 sa 5, na podu perzijski ćilim, simboli ptice na ćilimu utkani,
na prozorima nije bilo zavjesa, vitrina kao izlog, kompozicija poluzastakljenih elemenata, knjige, časopisi,
muzički uređaj uz zid, prekoputa je bio otoman, sto, stolice presvučene mebl štofom, na zidu bijelom jedna slika,
uokvirena uspomena da je smrt ne uništi, çevrma ukrasna zlatnom žicom vezena, diskretna prefinjenost sobe.
Skladan kolorit u sobi bijelih zidova, namještaj i raspored, ničeg previše niti premalo, osjećaj harmonije,
sasvim dobre vibracije. Onda je on pustio muziku da svira, nije upitao šta želi slušati,
Saint Louis Blues evergreen song, pjesma koja zadržava zeleno lišće godinama, preko 100 godina,
posljednja verzija by Margot Bingham. Ispred vremena do kraja dana, noć i nebo pada.
Poze i odjeća, skice iz života, drama sa razočarenjem ili sretnim krajem?, sve će se znati sutra.
Teško je glumiti, biti tako blizu na sceni bez obzira koliko smo daleko nekad bili.
Uvijek neka drama, čekaš i misliš da nikad neće doći, a hoće.





19.09.2016.

šuma je jedna velika kuća

      
A s k a   i   v u k
Bila je jesen, odjednom se našla na zelenoj čistini licem u lice sa strašnim vukom. Pokušala je dozvati nekoga,
ali nije mogla doći do glasa, nije imala snage za ništa osim za pokrete koje je naučila u školi baleta.
Pokreti su kratki, brzi i ne mogu da ispune vrijeme što stoji nepomično kao praznina iz koje stalno prijeti smrt.
U početku, koraci su joj bili nesigurni i činilo se da će odustati, ali onda, kako to obično bude u priči a i onako,
život pobeđuje i Aska počinje da pleše zanosno. .. Ona kasnije o tome nikada nije govorila.
A i to, kao sve što se priča, ko zna kako je bilo i da li je bilo ili nije.
Jer, o najtežim trenucima svoga života niko ne voli da govori.

C i r k u s  (lat. circus - krug)
Prvi put u vašem gradu cirkuska umjetnost i prefinjena zabava, priredba sa muzikom, pjevanjem i pucanjem.
Cirkus, mjesto za priredbe sa amfiteatralnim sjedištima i kružnim oblikom pozornice gdje sudjeluju akrobati,
klauni, žongleri, dresirane životinje, gdje se pričaju priče bez riječi, spektakl i hod po žici oduzima dah,
pa ti se čini kao da je sve izliječeno i spašeno, a nije.  Hodati po žici, biti u sadašnjosti, u trenutku,
tražiti savršenstvo u ravnoteži, tražiti čist i jasan put, čak i dok su oči zatvorene.



V u k
Simbolika vuka: predstavlja vođu, intuiciju i stabilnost, vuk je sinonim za inteligenciju, snažan i moćan,
hrabar, usamljen i nepovjerljiv, tih i opasan, oprezan, odan, dosljedan, napadač i osvajač, slobodan,
divlji i lijep. To je vuk. .. Vukovi ne zavijaju na mjesec, to su samo priče, oni zavijaju u znak svog prisustva,
ili nakon što su ulovili plijen ili da bi se ponovo okupili. Zavijaju i u znak žalosti kad im nastrada frend.
Kad su lovci poubijali šest vukova tamo negdje, te noći ostatak čopora žalosno je zavijao duboko u noć, do zore.
Nije bilo ni mjeseca ni mjesečine, padala je kiša i grmilo je, sijevalo, nebo se otvorilo, šuma plakala.
Bila je to crna noć i vrijeme plakanja, te noći nijedna suza nije ostala na nebesima,
dok su lovci slavili svoju pobjedu, slikali se, pili i napili se, pucali u zrak i pjevali, Hej puče puška, puca puška ..

M i s l i   o d   k o j i h   z a v i s i   r a s p o l o ž e n j e
Ima istina u onome što pročitah negdje, jednom:
vuk nije velik kao medvjed niti jak kao lav, ali ga nikad nećete vidjeti da pleše u cirkusu.
I, vjeran je kao pas vučici koju voli dok ih smrt ne rastavi.
Sve se stapa u harmoniju svemira dok to neko opet ne pokvari.
Dolazi zima, počinje sezona lova, to nije iluzija iz cirkusa, hej puče puška, puca puška ..
Zar je pravda na obaraču?



01.09.2016.

sve što je bilo, sve što jeste i sve što će biti, pod nebom ima svoje vrijeme

.  
♥ evo ti pjesma, zamisli sliku i čitaj:

„Sve što činimo, pod nebom ima svoje vrijeme.
Sjetva ima svoje vrijeme i čupanje korova ima svoje vrijeme,
i  ranjavanje i liječenje rana i rušenje i gradnja.
Plač ima svoje vrijeme, i smijeh, i žalovanje i ples.
Bacanje kamenja ima svoje vrijeme i njihovo sakupljanje.
Zagrljaj ima svoje vrijeme, i srce, i vrijeme kada smo daleko od njega.
Traženje ima svoje vrijeme, i gubljenje, paranje ima svoje vrijeme i šivanje.
Šutnja ima svoje vrijeme i razgovor, ljubav ima svoje vrijeme, i mržnja i svađa i mir.

Sve pod nebom ima svoje vrijeme, vrijeme plača i vrijeme smijeha, vrijeme šutnje,
vrijeme govorenja, vrijeme zagrljaja i vrijeme rastajanja, vrijeme odrastanja i vrijeme zrelosti”.

25.08.2016.

ni početak ni kraj, a sa druge strane mosta sve je plavo kao more

Postoji vrijeme kad se razumijemo, vrijeme kad nas razumije beskonačno prostranstvo koje nas okružuje, jer vrijeme i mi krećemo se zajedno po određenoj i označenoj putanji vođeni nevidljivim nitima i spoznajom koju plete univerzum, a mi toga nismo svjesni ili ne želimo biti svjesni. Postoji i vrijeme kad se ne razumijemo u tom beskonačnom prostranstvu. Zašto se ne razumijemo? Zato!  Kad se vratim poslat ću ti pismo i u pismu pjesmu prepisanu ”Sve ima svoje vrijeme”. Ništa se ne događa slučajno, sve ima svoje razloge, splet okolnosti od kojih se ne može pobjeći. Novi put se nekad pojavi, na istom putu putevi se nekad razilaze kad prođe sezona, rastanak bez žaljenja, ili ostaju za cijeli život. Postoje znakovi koji otkrivaju i kazuju, na nama je da ih pronađemo, iščitamo. Moj put, moj izbor, moj život. Tvoj put, tvoj izbor, tvoj život. Pođeš stazom svoje filozofije i jednog dana kažeš sebi: - ova osoba je ušla u moj život s' razlogom. Ništa nije slučajno, uvijek ima naša tajna veza sa Univerzumom.
...
________________________
breakfast at Tiffany's, nosi mi se plava boja

Nekad se umorim od disharmonije, glasova koji neugodno zvuče, količine svega, svačega i ničega i slika sa opojnog smetljišta ljudske prostote, šarenila bez umjetničke vrijednosti koje vuče na kič i šund. Umorim se od tuđeg neraspoloženja i onih kojim je uvijek neko drugi kriv za osobno nezadovoljstvo ili dosadu. ..  Niko ne mora znati da imam loš dan.
-„kad mi je teško, odem kod Tiffanyja. Volim tišinu i onu uzvišenu atmosferu tamo; one ljubazne ljude u odjelima, pa puste tihu muziku i ona blještava svjetla i uglačan pod i mislim, tamo ne može da ti se desi ništa ružno! Svi se smješe i svi imaju svoje divne novčanike od kože. Kad bih u stvarnom životu našla neko mjesto gde bi mi bilo kao kod Tiffanyja, uselila bih se tamo. Odmah bih se tamo uselila”. Niko ne mora znati da imaš loš dan. Napravi valove, zaustavi crne krugove i izgledaj divno u inat lošim danima kojih nekad mora biti. Umjeće je pronaći svjetionik na kamenu za put pokazat', da noću svijetli pomoću upaljene vatre, a danju ogledalima na sunčevu svjetlost. Kao Aleksandrijski svjetionik, umjetnost zavođenja, noćenje sa doručkom u dvokrevetnoj sobi. Buđenje, kafa i kroasan. Ništa mi neće ove dane pokvarit. TBF. Nosi mi se mornarsko odijelo, mornarsko plava je ovog ljeta u modi.  Kad su spisateljicu Marguerite Duras upitali što je, zapravo, to što radi, odgovorila je:  -To što pišem, samo su tetovaže na leđima mornara ..



Looking For The Summer by Chris Rea,
idi i potraži ljeto, tri godišnja doba pjevao je.
Dvokrevetna soba s balkonom i pogledom.
- jedan prozor je uvijek zatvoren,
- a drugi prozor je uvijek otvoren.
- A ovaj prozor?
- Ne, to je okvir za ove slike.
- Kako ti je ime?
- Mornar
- Hej Mornar, znam ja te vaše mornarske trikove.
Hej, Mornar, da odemo tamo i otplivamo u dubine
prije nego izronimo na površinu i vidimo zlatnu kulu?





28.06.2016.

najbolje nam tek dolazi, buenos días Havana

1. prolog
      
Šta je prolog?  Prolog vuče korijen iz antičke drame; prvi dio koji se prikazivao, a cilj mu je bio da uvede gledatelje
u razumijevanje dramske radnje, pa otud kasnije i predgovor, uvodni govor slušaocima/gledateljima/čitateljima.
Dakle, u etapama sam pisala post  „adiós Hemingway, najbolje tek dolazi” 
30.mart 2015.,  http://eltangotango1928.blogger.ba/arhiva/2015/03/30,
spoj fikcije (moj razgovor sa slavnim piscem)  i fakti  i viđenja na moj način;
Okrenuo se i posljednji put pogledao Havanu, ljubav njegovu, vidio joj samo leđa i šta da ti pričam kad se o njegovom životu skoro sve zna, svratio je u život i trošio ga. Tu noć kad je napustio Havanu nije znao što ga čeka na putu tom. Havana, u nju se zaljubiš, njom vladaju boje, osjećaji, una lágrima por tu amor, samba, rumba, Che, Che, Viva la Vida, a na rastanku tuguješ u želji za povratkom.  -„U ljepoti, samo Venecija i Pariz prestigli su Havanu”., izjavio je.  U predgrađu Havane 1940. g. kupio je kuću Finca Vigia za $ 12,500  i tu napisao „Za kim zvono zvoni” i „Starac i more”, a možda je najbolji roman njegov vlastiti burni život. Dvadeset godina kasnije, napustio je Kubu. Adiós Hemingway, adiós el Tango de mi vida, adiós. .. Izgleda da topli vjetrovi dolaze sa Kube u 2015.godini.
To sam napisala.



I  sve ovo vrijeme od preko godinu dana maštam o Kubi, o Kubi čitala, Havanu gledala na fotografijama, moje misli putovale su tamo sa željom upoznati taj svijet i ljude koji sa dostojanstvom žive svoje siromaštvo i potrebu za slobodom. Moja putovanja kroz knjige, pokretne slike i ono što drugi pišu ako već nije moguće u istini. Neću se ovdje baviti politikom, niti suditi nečem što je bilo, niti imam potrebu za tim. To ostavljam struci i historiji. Oduvijek me privlačila i intrigirala ta priča, Kuba, zeleni smaragd, otok zvani čežnja, moja, tamo nije kao ovdje i  daleko je, daleko tamo na Atlantiku. Kad zatvorim oči i zamislim, mogu da vidim što hoću. Dobar dan Havana, najbolje nam tek dolazi.
„Hasta siempre Comandante Che Guevara”,
pjesma na španjolskom iz 1965., kubanskog glazbenika Carlosa Puebla, glorificira komandanta prije odlaska u Boliviju gdje je ubijen 1967., i postaje vrlo popularna u ljevičarskim krugovima poslije Che Guevarine egzekucije, pa do danas. Naziv pjesme aludira na poznate Che Guevarine riječi „Hasta la Victoria Siempre” - Zauvijek do konačne pobjede!
„Naučili smo da te volimo od visine historije, sa suncem tvoje hrabrosti započeo si opsadu smrti, ovdje je i dalje jasna nježna prozračnost tvog dragog prisustva komandante Che Guevara”. I njegove posljednje riječi koje je navodno rekao svome egzekutoru Mariju Teránu: - pucaj kukavice, ubit ćeš samo čovjeka.


(jedna od najpoznatijih fotografija u historiji snimljena je 5. marta 1960.
Snimio je kubanski fotograf Alberto Korda. Fotografija Chea dobila je ime Guerrillero Heroico
(herojski gerilac) i po nekim izvorima najviše je puta reproducirana fotografija u povijesti,
dok je po drugima čak i najpoznatija fotografija na svijetu).
-

2.



Había una vez en Cuba en La Habana ili bilo jednom na Kubi, u gradu Havana, jednom davno u prošlom stoljeću, kad su moćnici iz kriminal miljea pomagali gradnju luksuznih hotela, kazina, kockarnice, barovi, mjesta gdje blješte svjetla i ne gase se nikad, kad je cvjetala opasna bolest - duhovna i moralna pokvarenost, prljave pare, kockanje, prostitucija, kad se uživalo u porocima. Omiljeni Amerikanac na ostrvu bio je Hemingway, Hem je volio Kubu, oni su voljeli njega, dane je provodio sa ribarima, odlazio sa njima u lov na velike ribe, pušili su kubanske cigare, ispijali kubanski rum i mojito, on je pisao knjige, nije se bavio politikom.  A onda je došao Castro i kubanska revolucija, on i vojska triumfalno ulaze u Havanu 8. januara 1959. Izjavio je: - ne bojte se, ja sam Fidel Castro, došao sam da oslobodim kubanski narod od diktatora, revolucija zapravo sad počinje. Cuba nova država, vlada, glavni glumci i epizodisti, Cuba se smije, diktator Batista, mafijaši i luksuz bježe iz igrališta zvanog kubanski raj. Zastor je pao, ali to nije kraj drame, predstava i dalje traje. Nedostajalo je umjerenosti u svemu, umjerenost je srednji put, ničeg ni previše ni premalo. Zastor je pao, ostali su Kubanci i prelijepe zgrade kolonijalne arhitekture maursko-španskog stila, ostale su kubanske cigare i kubaski rum, ostale su Havana i Cuba da čekaju da ih neko ponovo pronađe kao Christopher Columbus 1492.,. Treba samo čekati i ne gubiti nadu. Ali do kad čekati? Cuba plače, „preko trnja do zvijezda”.



Vrijeme kao da je stalo, a nije, samo je umro san. Nastupilo vrijeme oskudice, zamrznuto vrijeme hladnog rata, Kubanci žive sa onim što jeste i sa uspomenama, u srcu isti, samba, rumba, oni koji nisu mrtvi i danas žive. Reditelj je državna tajna, on je star i bolestan, gorko mu se piše, revolucija je u historiji, Che u legendi, Guerillero Heroico tvoja zvijezda, slika tvoja, jedna suzana na tvom licu, mural. Zidne slike, umjetnost na ulici koja šuti, crta i boji stvarnost, fasada kao umjetničko platno, umjetnost i granica pogleda.
 

Havana, slike njene izašle iz nekad davno otmjenih salona sad su slike i grad starih fasada, oguljene boje, plijesan i vlaga i nije fikcija nego noir, neizbježnost sudbine, izdaja, tjeskoba i slična mučna stanja izazvana spoznajom o čovjekovoj izgubljenosti i bespomoćnosti i čežnja kao oldtimeri ružičastih boja iz prošlog i prohujalog vremena, kao buick ili chevrolet. Iza fasade, iza lica i naličja, Havana poput stare femme fatale iz epohe baroka više nema ni snage ni pare za šminkanje, urušava se i iznutra raspada, polako umire, a htjela bi da se ljubi, da joj pišu ljubavna pisma, htjela bi da okrene novi list, da ne plače više jer to nije kraj drame, jer predstava i dalje traje i trajat će i da živi u vremenu na glavnoj ulici pozornice. Tužna osoba često plače i nakon plača osjeća se bolje, ali bol ne zaboravlja. Kad zatvorim oči i zamislim, mogu da vidim što hoću. A ako se izgubim? Ako se izgubim, potraži me na Kubi, pisao je Lorca. Ako se izgubim ..





3.

Na šta misliš?, imaš li neku želju, pa da ti ispunim? Svako sa sobom nosi različito čitanje i tumačenje bilo čega, ali da bi shvatio priču/sliku, moraš dozvoliti pogledu da luta preko površine, pogled iz nekog drugog ugla, prozor u nešto sasvim drugo što će biti samo tvoje, na dohvat tvog oka. Nemam iluziju da me prate tuđi pogledi, da me zove tjeskoba il' nejasna strepnja, pronalazim pokušaj taj da se zaustavim, to je već blizu, to je primamljivo, da me prati kada hoću da pobjegnem, kao ova misao, priča i slika o kojoj pišem. Ali, koga to interesira, koga interesira ova besplatna ponuda, prodaje se na čitanje!? .. I nema nota, evo vam tišina. Da li da se okrenem i odem pa da svako igra svoju igru ili da ostanem i predam se onom što volim i flertujem u večernjim satima dok razgovaramo o tom fascinantnom mjestu ispunjenom pričama i misterijama sa tako dobrom i inspirativnom scenografijom i zapisivanje igre znakovima kojim se bilježe pokreti i likovi. Buenos días Havana, najbolje nam tek dolazi... U gorčinu će voditi svaki put ako se budemo pretjerano sjećali prošlosti, melankolije i svega onog što je izvan boje #ff9999. Ljubav ne prestaje ako prestanemo da se viđamo. Oblačim se i hoću da idem, samo još ovo da završim. Kuda idem?, nikud, samo dalje. Vjetar je povoljan, dižem jedra! A kuda oni idu?, nikud, samo dalje, vjetar je povoljan, oni dižu jedra i život može da počne. Nekako s proljeća, Kuba je opet u modi, buenos días Havana.

Po redoslijedu zbivanja:
Diplomacija se bavi odnosima među državama, umjetnost je zastupanje interesa jedne države prema drugim, a odmjerenost je pravilo u diplomaciji. 20.jula 2015., uspostavljeni su diplomatski odnosi između Kube i SAD.
20.mart 2016., Američki predsjednik Barack Obama stigao je u historijsku posjetu Kubi, on je prvi američki predsjednik koji boravi u posjeti još od davne 1928. Obama, amigo, el pueblo esta contigo! .. (Obama, prijatelju, narod je sa tobom!), uzvikivali su Kubanci, a uoči njegovog dolaska, kubanska policija uhapsila je 50-ak osoba koji su protestirali protiv vlade.



25.mart 2016., legendarni britanski rock bend The Rolling Stones održali su besplatan koncert na otvorenom i okrenuli jednu historiju na glavu. "Zdravo Havana! Dobro veče moj kubanski narode, mislim da se konačno vremena mijenjaju, zar ne?" - rekao je Mick Jagger na španskom. Dva sata svirke, koncert za pamćenje, Angie, Sympathy For The Devil, Satisfaction. Rock'n'roll je i način života, stapanje. U rock'n'rollu nema razdvajanja ljudi koja se kose sa načelima prava i slobode, rock'n'roll ne počiva na ideologiji, rock'n'roll je bio i ostao svjetska nerevolucija čiji rezultat je uvijek revolucionaran dok prelazi mostove i oceane svojim koracima.



2.maj 2016., prvi put nakon 50 godina, blistavo bijeli američki kruzer “Adonija” uplovio u luku Havana, gde su stotine ljudi prisustvovale uplovljavanju broda. Bijelo, sve boje u jednoj, jasnoća i čistoća, novi početak, rođenje.
3.maj 2016., Havana, bulevar Paseo del Prado, na glavnoj ulici modna oluja, vratio se glamur, Chanel Resort Fashion Show, svi su bili pozvani, svečanost u predveče, šetalo se i pokazivalo dok su modeli nosili kreacije Karl Lagerfelda. Fedora i panama šeširi, blještavi asesoari, haljine od tila, ogrlice, crne duge haljine, verzije prelijepe beretke
sa zvijezdom a la Che i Coco ili ukrašene broševima i biserima, prugaste jahting pantalone, u gipsy stilu duge suknje, jeans, mornarske prugice, mornarski look u bojama talasa. Ah, ko bi sve to nabrojio. Modna kuća Chanel vratila je glamur u Havanu koja je tu noć bila glavni grad svjetskog glamura. Vintage automobili iz '50 godina u pastelnim bojama: chevrolet, cadillac, buick, kubanska muzika odjekivala je bulevarom, samba, rumba, Che, Che, pušile se kubanske cigare, publika pleše, kakav praznik, kakva fešta a la Cuba style, a la Chanel.







Kapitalizam je bio u posjeti. No, ni jedan politički sistem nije savršen, a planeta Zemlja je postala prije svih i Kuba je, a onaj koji je vladao, zapovijedao joj, koji je tražio poslušnost bez pogovora sad je star i bolestan, gorko mu se piše. Postoji nada, istražuju se novi horizonti i način da se obnove vizije posebne kulture u biću jednog naroda;
u muzici, umjetnosti, pisanom obliku i da mu se vrati izgubljeno vrijeme i dostojanstvo kakvo su zaslužili. To bi trebao biti ključ. Moje putovanje je završeno. Ako se izgubim? .. Ako se izgubim, potraži me na Kubi… napisao je Lorka. Buenos días Havana, najbolje nam tek dolazi.






Dozvoli komentare na ovaj post?
◎  da, svima
◎  ne
◉  samo registrovanim korisnicima

09.05.2016.

fasada

.   
fasada 1.
Fasada, francuski façade, talijanski facciata,
riječ koja je postala od latinske facies - lice,
naziv za vanjski vidljivi dio neke građevine.
Tvoje lice govori više od tvoje fasade, jer ne svijetli samo dan
i  noći imaju svjetlo svoje, pravo lice ništa ti ne može sakriti.


fasada 2.

Zapisujem vrijeme u doba iskrivljene stvarnosti. Fasada, prednja strana, lice, vanjski prividni izgled.
Na ulici u kojoj se stvarnost razlikuje od snova, nadrealna mješavina istine i fantazije. Oni i oni. 
Oni, san im je sve što imaju, to je način na koji hodaju, način na koji govore, način na koji se osjećaju unutra,
njihove kamene fasade bez sadržaja, fasade koje obiluju frazama i praznim obećanjima.
Misle da idu negdje,  a uvijek na istom mjestu stoje.
Naslanjaš se na mene, želiš me zavesti, vučeš me na tvoju stranu.
I oni drugi.
O, Erazmo,  stultitiae laus, morias egkomion;
„šta je drugo cio ljudski život nego neka vrsta komedije u kojoj ljudi igraju svaki pod svojom maskom,
svaki svoju ulogu, dok ih reditelj ne odvede s pozornice? A on često jednom istom glumcu daje različite uloge,
tako da onaj ko je maločas predstavljao kralja u skerletu, odjednom postaje rob u prnjama.
Sve je na svijetu prividno, pa se ni komedija života ne izvodi drugačije”.
La commedia è finita!  Ne dam se zavesti.
I oni drugi.  
Ležerna strana dobro ukrojenih komada u kraljevstvu boja, omiljene nijanse sa crnom bojom
i  stalno propitivanje sopstvenih granica i kreativnih mogućnosti.
No, ne postoji misterija, jedan život vidi se na licu, sve na licu piše, to se ne može odglumiti.
Sve ostalo je fasada, hotimični privid, obmana, tvoja prevara, podvala, maska, loše izveden trik.
Ne dam se zavesti. 



04.04.2016.

#ff9999, kad vidim boje ja čujem muziku sa slike




Jednog dana šetam ulicom sa svojim mislima, kad, .. čujem muziku, okrenem se, a iza mene orkestar svira.
Ne znam kako je slika dospela tamo. Slika ima osjećaj i smisao za lijepo, boje njene se pretvaraju u zvuk, 
a  prostor u kom je slika izgleda kao vrijeme, slika je postala umjetnost, slika je postala vrijeme.
- Hoćeš sa mnom?   .. i otišli su  i nikad se više nisu vratili.
Isto kao što ponekad riječi imaju dvostruko značenje, tako i slika ponekad ima ukras, triler od kog se drhti,
triler koji treperi bolom i bilježi znakom iznad note. Sve ima značaj ako mi to dozvolimo, ako mu značaj damo.

20.mart 2016.,   misli ružičasto #ff9999

Jutros nastupilo proljeće na severnoj zemljinoj polulopti, a 20.mart.
Čitam da je ovo prvi put od 1896.g.,  da sezona buđenja prirode dolazi tako rano.              
Jutros kod moje prijateljice Anne Marie u Johannesburgu nastupila je jesen.        
Mislim ružičasto  i meni se čini kao da sam ušla u neko drugo vrijeme,
u  drugu priču koja kaže da baš ta priča može da me baci na koljena. Da, to je ta boja  #ff9999.
_____________________________________________________________



07.03.2016.

Magic - u potrazi za izgubljenim fragmentom


Mašta je platno gdje slikamo naše fantazije i zamišljaj, nešto za što mislimo da ne postoji u stvarnosti.
Tražim, gdje je greška?, .. nemam dilemu, uostalom, nema tu šta da se krije, hladna igra za ništa nakon
jednog dosadnog dana,  misli koje se nameću mogu postati opsesija ako im se pridaje preveliki značaj,
ne dam se uhvatiti u tu zamku.  To je zamka izloga u kom se gledamo, treba živjeti otvorenih očiju.
Krenem iz kaosa da pronađem harmoniju, umjetnost pisanja, slikanja i slobodno letim, ne mislim na krila,
i  ugledam otvorena vrata  i jedan trenutak sve zaustavlja  i pokušavam dekodirati slijed znakova;
isti raspored slika,  prepoznaš sebe i odmahneš rukom i vidiš da se može drugačije potrošiti život.
Vi nikad nećete ovo razumjeti. 
Zašto nećete razumjeti?
Zato,  što sve počinje i završava mislima,  zato što se svaka izgovorena riječ vezuje jedna za drugu
i  nastaju slike, te slike imaju značenja,  na kraju krajeva, nešto je moralo nastati iz nečega. Kosmos.
Zašto nećete razumjeti?
Zato, što svi putevi vode iz uma i srca, tu se najbolje vidi i osjeća,  osjeća i šesto čulo, onaj predosjećaj,
slutnja, ona vibra, suptilni svijet, suptilna dimenzija,  sve se pojavljuje bez upozorenja, preko noći, ..
zato što vi ne vidite ono što ja vidim kad pogledom dodirujem ono što ja hoću,  ono što bude i obriše se.
I  onda znaš da možeš i drugačije trošiti i potrošiti život kad se vrata otvore.
Mašta je platno na kom slikamo naše fantazije, naš zamišljaj,  nešto za što mislimo da ne postoji, a postoji.
Zamisli, poželi, imat ćeš,  ako ne ovdje onda na nekom drugom mjestu, mašta te može odvesti svugdje.
Pozvani ste u  "Magic"  koji se otvara kad padne mrak, a zatvara u zoru.  Take It or Leave It.
Neka druga muzika čula se iz pozadine.



04.02.2016.

tri boje bijelo, tri slike bijelo, mjesec sa pozicijom u vodoliji


          „Vani su padali pijanci umjesto snijega.  Bio je siječanj ili januar, ne sjećam se više.
           Pozvan u tuđi stan, sjedim u njezinoj sobi bez svjetla.  Pričam joj pjesme ..,
           i  otišao sam padajući sa snijegom na ulici”



Kad predstava počne, izazove u svijesti drugu predstavu;
po sličnosti ili kontrastu, po dodiru,  po povezanosti dva doživljaja, po prostoru ili po vremenu,
po obliku, boji, srazmjeru,  po mentalnoj povezanosti između ideje ili stvari.
Bijela boja;
savršeno uravnotežena, predstavlja sve boje u jednoj, reflektira svu snagu spektra, raznolikosti,
simbol jednostavnosti i prefinjenosti, označava svjetlost, povećava doživljaj prostora, priviđenje.
-
Bio je januar i nije više.  Nisu samo riječi  i slike su bile. Tri riječi, otisnuta preslika na snijegu.
Kad pada snijeg ja pomislim, imam iluziju,  zamišljaj jedan imam, tri boje bijelo, tri slike bijelo.
Šute slike, tri slike bijelo, tri boje bijelo,  sve je rečeno, nemam potrebu ništa reći.
 -
Februar,  mjesec u svom mjesečnom kretanju prolazi znakom Vodolije. Time of the new Moon.



15.12.2015.

blog, spomenar, malo drugačije, My Favorite Color ..


Crno je moja omiljena boja, kažu da je kao hlad hladna, da nije boja, a jeste.  Crno se obično vidi
kao tamna i depresivna (većina je tako vidi/osjeća), ali je osećajna i privlačna i zavodnički sofisticirana.
Pozadina, background, podloga, postava, polemika, diskusija, rasprava, da li crno, da li crna boja?
Black Is My Favorite Color. Crna boja je najbolja podloga za ostale boje.
Ova slika za uspomenu i dugo sjećanje u naš spomenar,  slika se zove Fikcija - izmišljaj, ispod slike piše:
  „Ko se sjeća taj se voli, ko nas voli neka nas se sjeća,
   u daljini voz se čuje, srce moje sad putuje, putuj putuj srce moje ...”
   Sutra je novi dan.  Sretan put,  c'est la vie, oh là là!  Zbogom 2015.,



10.12.2015.

povedi me u neki bar gdje još znaju svirat bluz


Potrebno povjerenje, povjerenje je tiha inspiracija, inspiracija je ključ.
Iz te tačke može krenuti neko postojanje.
Sanjam da kažem, ili.. da ne kažem, ne mora se sve izreći. Zastanem, razmislim, nekad je bolje da se odšuti.
I  sad u kasno popodne razmišljam o proteklom danu, veliko finale koje završava u čudnom tonu i lebdi
da lagano utone u vlastiti muk, mol ili dur?,  nebitno, blues je to koji će jutrom odsvirati kraj
kad klavir-štimer stavi plave note u mol,  tonovi odgovaraju crnim dirkama na klaviru,
mol je lučka marina gdje sviraju blues i jazz muziku stvorenu od naših biografija i misterije između sklada
i  spajanja različitih tonova i zamršenih osjećaja  i  tjera nas da osjećamo ono što bismo rado zaboravili
i  vraća nas pred prošle stanice koje bismo najradije zauvijek napustili, da im se nikad ne vratimo,
i  izgovorila sam u jednom dahu;
- „Povedi me u neki bar gdje još znaju svirat blues,  gdje konobar nosi frak  i  gdje je zrak od dima gust,
    gdje se puši na muštikle,  gdje je zvuk bluesa plav jer donosi zaborav,  povedi me u taj bar”.. 



04.11.2015.

prošlo i sadašnje vrijeme, 1925., i jesen 2015.,


Ljudi vole živjeti u vlastitoj prošlosti, mislima žive u prošlosti,  za prošlim završenim vremenima ili plaču
ili čeznu. Zarobile ih slike, svoje postojanje i smisao/sklonosti života vide u tome da budu što bliže toj prošlosti,
nose njene haljine pokrivene prašinom, žive da im prođe vrijeme, a to je isto kao da ne živiš.
Zašto ne izaberu neki drugi život koji se zove sadašnje vrijeme, sadašnjost?
-
Četiri su;   proljeće, ljeto, jesen, zima.  Vivaldi svira listopad,  studeni, tuguje ti duša, a ti ne daš reći.
Izgovorene riječi projure i zaustave se u praznini.. Da bi slika bila što jasnija, zapisano će ostati.
Otvori prozor, dođi bliže, stani pod sjenu tvoju i moju, došlo je vrijeme kad više nema vremena.
Ako nebo padne na mene, stavi glavu tamo gdje mi je srce nekad bilo.  A ako nebo padne na tebe?..
..Tuguje ti duša, a ti ne daš reći.  Kažeš, to je samo čežnja.  Čemu čežnja  i za čim čezneš?,
za onim što nemaš, a želiš da imaš?,  za kojim, za čijim riječima?  Ne znaš ti šta je čežnja.

Ovo je „Čežnja”,  pjesma u prozi  Miroslav Krleža, 1925.,
„Događa se to u jesenjoj noći kada pada kestenje po asfaltu i kada se čuju psi u daljini i kada se tako
neopisivo javlja čežnja za nekim tko bi bio dobar, naš, bliz, intiman, drag i kome bi mogli da pišemo pisme.
Ispovjedili bismo mu sve što leži na nama. Pismo bi mu pisali, a njega nema”.

Ponekad s jeseni plače vrijeme kad pada kiša, sviram svojim dahom i usnama, savršen je to poljubac,
sjeća me na  „Cat in the Rain”  novelu Ernesta Hemingwaya, 1925.,  kraj novele je fascinantan.
Isteklo je vrijeme, prestala je kiša, prohladna čistota da zavara i stvori iluziju obavijenu toplim bojama,
vješto izvedena prevara/trik iz šešira, svaka riječ i sada i onda nešto znači, svaka slika je tu s razlogom,
svaki znak je važan,  kad završi jedan ciklus kreće novi misterij, novi krug života.  Iako je sunčan dan,
nikad ne znaš kad će okrenuti na kišu i snijeg,  zima dolazi sigurno, treba se na vrijeme pripremiti.



23.10.2015.

grafit na zidu ili broš koji se luksuznom iglom pričvršćuje


5. oktobar 2015.,
"Ništa(lat. nihil), pojam koji opisuje odsustvo ili nepostojanje bilo čega.
U filozofiji, ništa kao nebiće je pojmovno negiranje bića.
Pojam ništavila ima primjenu i u matematici, označava se nulom. 0 .
Ništa u životu nema nikakvo značenje osim onog koje mu mi pridajemo"
-
Ti si meni ništa, ti si meni već odavno ništa  i ti znaš da si meni ništa.
Pitaš se zašto si ništa?  Znaš, ti znaš i navikni se na to! .. Tačka i završeno.
Zašto završeno?  Zato.

I  šta sve ovo znači?
Znači da je tišina ponekad najbolji odgovor, moja tišina i moja šutnja je stanje kad zašutim,
kad ne govorim,  to je moje hotimično neznanje i smišljeno ustezanje od izricanja mišljenja,
moja beskonačna ignorancija, moj nijemi otpor, moj ključ kad neću da znam za nekog ili za nešto.
Tišina je ponekad najbolji odgovor,  ili kao igra, potpuri za kapetana Charlesa Boycotta.
_____________________________________________

 
n e š t o    s a s v i m   d r u g o-
Prolaze dani, ova godina ide polako prema svom kraju, dan za danom oblikuje priču čiji kraj se ne zna,
sad nova sezona kiša,  nova sezona u pozorištu promoviše umjetnost,
„la Traviata”, libiamo, libiamo ne'lieti calici che la bellezza infiora,
dame uvijene u krzno, 18. oktobra počela nova lovna sezona.  Jesen. Sve je već poznato, samo detalji ne.
U sobi 4 sa 5 bio je brodski pod, na podu je bio perzijski ćilim, umjesto zavjesa vise blijede sjene posute
svečanim ostacima na koje ne treba obraćati pažnju, a onda se čula jedna riječ, samo jedna riječ u pravo vrijeme. 
Sve što sad jeste, ne može biti drugačije. Dogovoreno vrijeme, između nas tišina.
I  kad šutimo imamo o čemu. To je taj detalj. Zidni natpis/grafit ili broš.
Broš koji se luksuznom iglom pričvršćuje da bude znak, vizuelni osjećaj i završni dodir.



05.10.2015.

Leti, vrijeme je da naučiš da letiš kao galeb Jonathan Livingston


mirisna dunja latinskog imena Cidonia oblonga


Ne mora uvijek biti slika, ali ja hoću ovu sliku ovdje, na crnoj pozadini koja je gospodski profinjena,
a nekad samo crna, slova na crnoj pozadini,  jesen stiže Dunjo moja,
sjećanje na moju Majku,  iz blijedoružičastog cvijeta ti.  Dunjo moja,.. jesen stiže,
.. posljednji krug je uvijek posljednji, od cvjetanja do oktobra i zeleno više nikad vidjela nisi.
_________________________________________________
Dunja, u oktobru lišće joj prelazi u boju zlata, dok sa grana njenog stabla vise zlatnožuti plodovi,
šire zrakom opojni miris i privlače poglede.  Jesen.  Elegantna dunja, dunja je takva po rođenju,
iz porodice ruža, bogatašica, iznimno zavodljiva, nenametljiva kraljica jeseni.
Zanosna, mirisna dunja, nije zabranjena ni potpuno zaboravljena, ali, čini se da je neshvaćena.
Susret s njom ljubav je na prvi miris, ljubav na prvi pogled, sve zajedno, u istom trenutku.
Reći ćete da je dunja staromodna, da je izašla iz mode, .. ali nije i nikad neće,
ako je vratite kao ukras na ormar ili je kao miris stavite u ladicu gdje stoji vaše rublje,
ona to voli,  od cvjetanja do oktobra, do novembra.


moj  galebe



28.09.2015.

'kad slikaš svemir usudi se misliti daleko' - korak po korak do tvoje nijanse


Ponavljam;
nema se vremena za plakanje, niti se ima vremena za borbu sa tuđim vjetrenjačama i  njihovom opijenošću iluzijama, nemam vremena za bacanje i to je prava istina.Zapravo, vrlo je jednostavno; važno je postaviti sve na svoje mjesto, statiste u našim životima treba pustiti da prolaze mimo nas, bez da im mahneš i da ih pogledaš,  iz ponude izabrati ono što je najbolje, jer, nema tog sutrašnjeg dana koji neće biti sadašnjost, niti današnjeg koji neće biti prošlost, pa, svjesno biram da živim onako kako ja hoću i kako neću i neću da šutim o mojoj sreći, niti da u tišinama dijelim sama sa sobom ono što izabrah. Griješiti i pogriješiti, priznam, bilo je, al' nisu bile preskupo plaćene, nemam vremena za kajanje, što je bilo - bilo je, gotovo je.  Ne mučiti se, niti se prošlošću opterećivati previše i  sve će ti biti kristalno jasno  i u red dotjeran i doveden unutrašnji svijet.

Prošla sam razne faze plave boje, the makeup of ocean, kao plavi makeup u očima,sad gazim pločnicima korak po korak jesenji, u modi su metalik srebrene cipele, metallic shiny silver, dok iza tamnih prozora vaša radoznalost bulji u cipele mojih snova,sačuvaj me Bože one ljubavi,  na svakom koraku postoji neko bolji, iako toga nismo svjesni.Ništa mi neće pokvariti onaj dan, niti ovaj dan i još jedan dan i još jedan, idu dani, i  uvijek znati;  laž je da samo jednom se ljubi,  vrijeme se ostvaruje, samo je vrijeme istina ..



07.09.2015.

vrijeme plakanja 1964., Don't Cry For Me


Kako da završim priču, kad ona nema kraj?, priča je od ljeta, a za koji dan će i jesen koja nosi sa sobom branje plodova. Dugo toplo ljeto, brod je plovio između dva mora, odvojen od spoljnjeg svijeta, a onda dođe vrijeme koje nas iznenadi pa mislimo u fragmentima o fragmentima. Život je umjetnost i od svog života treba stvoriti remek-djelo, a in ultima linea svako je kreator svog života, nema vremena za plakanje, to je zapravo prava istina, sve ostalo je tumaranje u iluziji i zabludama. Sve je to zbog jedne ljetnje večeri.. Bilo je po željama, ljetnja večer kad su se sva vrata lagano otvorila i  kad im je zastao dah od pogleda na jedan svijet i tad se sve dalo naslutiti. Triumfalna noć na jednom brodu, prazan orkestar ili karaoke show, show za sva vremena, sve je u bojama, al' ne znaju kako se obojilo to, jer more i nebo čim prođe popodne sliju se u plavi beskraj i  gorčina soli i njena slanost postaje slatka. Pisati o tome što je bilo i kako je bilo iz dana u dan na tom putovanju, ne znam, ne mogu, jer na putovanju vrijeme jednostavno stane, jedno sentimentalno putovanje, uvijek je neko nekom potreban.

Kada su se svjetla na bini ugasila, krenula je muzika "Crying Time", na video monitoru tekst pjesme,  udahnuli su duboko;
"Oh it's crying time again your gonna leave me,
I can see that far away look in your eyes,
I can tell by the way you hold me darling,
That it won't be long before its crying time" ..
Završili su i poklonili se,  publika je aplaudirala,kome je ta pjesma više značila?  ili nije više značila? Sentimentalno putovanje,  tri dana kasnije napustili su Veneciju, zaboravili crying time u bilo kojoj verziji i bilo kojem prevodu, jer o tim vremenima uvijek će se različito pričati, sjećati i zaboravljati, pisati, pjesma Buck Owensa "Crying Time" iz 1964., ostaje evergreen za  vremena.
 
https://www.youtube.com/watch?v=y5tp0LjIYuY

https://www.youtube.com/watch?v=vJHXrcgHaPs



24.08.2015.

naziv vjetra Calm - površina vode kao ogledalo, zastave i lišće su nepomični


Trebaš ritam?,  pronađi ga! 
Ljeto 2015.,  turistička sezona, posebne ponude, last minute, online info, all inclusive, travel, ovdje možete izvršiti online rezervaciju, booking, konačno. Konačno! Biće to kao nestvarna stvarnost, brod će sporo ploviti, duga brodska linija, sve će izgledati nestvarno, u pitanju je potraga za smislom, sve će imati svoj zvuk i svoje prave boje;  i voda i horizont, razbit će se dosada, vrućina  i  praznina sa kopna, bez previše logike, sa puno osjećaja. Paluba broda je sretan predznak, za najvrućeg dana biće hladna na dodir, da voda bude mirna ili malo zatalasana,a onda isplovljavanje, upoznavanje sa posadom broda uz “šampanj party”. Na brodu je zabranjeno pušenje u restoranima,  pušenje lule i cigara dozvoljeno je samo vani na palubi, brodske prodavnice, brodska biblioteka, brodski fotograf, brodski dnevnik, ples i slične zabave, ko voli sentimentalne večeri i bolero, muzika, muzika, putovanje za jedno, putovanje za dvoje, u dvoje. Cijena uključuje, cijena ne uključuje. Mirno more, duga brodska linija, sve će se pretapati jedno u drugo; bijela paluba broda, plavetnilo neba, boja košulje i modrina mora, bićeš sa mnom gdje god ja budem, sretan put, mirno more, dobar vjetar pomorcima.  Odbrojavanje može početi, sad;  10,  9,  8,  7, ..

posebno izdanje, posebno vrijeme, svečanost

Niche je oznaka za posebno, niche je pobuna i potraga za inspiracijom, provocira i iskušava da budemo drugačiji, niche kao poseban sklad tonova u životu i u 9 vrsta umjetnosti, umjetnost kao smisao života,jer opravdava život,  život kao umjetnost, čovjek kao umjetnik koji je jedini u stanju uhvatiti zanosnu i  poetsku esenciju života. Kada se vizija, emocija, senzibilnost i kreativnost pretoče u poseban miris, iz uspavanog u nama budi se jedan novi svijet, nastaje jedan svijet, kompzicija, original; odraz i ekspresija individualnosti, pojačavanje boja, izričaj misli, oni su posebni, posebni i izuzetni ljudi. Iako su u velikoj manjini, takve osobe me fasciniraju, opčinjena sam njima jer su fascinantni, ostavljaju neodoljiv dojam koji zanosi, zapanjuje, oduševljava i zavodi, izdvajaju se iz gomile prosječnih, žive u svom svijetu  i pozitivnom posebnošću čine da se i oni prosječni uz njih osjećaju posebno.
Napokon, niche!
On nije samo miris, on je kompletan doživljaj – inspiracija, emocija inspirisana mješavinom cvijeta i lišća duhana, vanilije i onog što je najbolje/najljepše u sjemenu crne tonke, dramatično tajanstvene i čudesne esencije tople u srcu, da me ogrne kroz dim, per fumus, opojno kao najfinija kubanska cigara "Montecristo" koja asocira na prefinjenost i glamur. Spakovali smo kofere i krenuli na put, traveling with style. Kad je na drugi način drugačije od onoga što je uobičajeno - uvijek je posebno, neobično, izvanredno, izuzetno, značajno i nezaboravno,  a zove se i posebno izdanje, posebno vrijeme, svečanost.



21.07.2015.

imam svoje mjesto za disati vlastitu kreativnost - whisper from the mirror


("Svemir, kosmos, vasiona ili univerzum - beskonačno prostranstvo koje nas okružuje,
to je ustvari vremenski prostor u kom plovi mnoštvo nebeskih tijela
i koji postoji neovisno od ljudskog znanja")


       by Stephen Crane,  1899.,

A Man said to the Universe:  - Sir,  I exist!
- However, replied the Universe,  The fact has not created in me a sense of obligation.

(Čovjek je rekao Univerzumu:  - Gospodine,  ja postojim.
- To može biti istina,  odgovorio je Univerzum,
ali to nikada u meni nije stvorilo osjećaj obaveze prema tebi.)

______________________________

Komad stakla, s jedne strane presvučen nitratom srebra. Srebrenasta pozadina spriječava prolazak
svjetlosti kroz staklo, odbija svjetlost,  a staklo je tu da nježno srebro zaštiti od ozljede i tamnjenja.
Stojim pred ogledalom,  ogledalo stvara iluziju većeg prostora, svjetlosne zrake padaju na mene,
odbijaju se od mene, padaju na ogledalo  i  odbijaju se od njega do mojih očiju
i  vidim jasnu sliku sebe u ogledalu,  vidim i ono što svojim očima ne mogu vidjeti – svoje lice vidim,
u  ogledalu odraz/spoznaja, vidna impresija -  ja, život, greške, sve moje.
Svaki dan, svaka sekunda može donijeti promjenu, može donijeti rješenje koje može promijeniti život.
Stavljam sve na svoje mjesto,  gledam se u komad stakla koji je pravi umjetnički detalj,
odraz na staklu sa srebrenastom pozadinom, staklo je tu da nježno srebro zaštiti od ozljede i tamnjenja.
Potrebno je malo svježine pod hitno, sherbet od višanja sa puno leda.

_____________________________

        à propos Guillaume Apollinaire
.



13.07.2015.

gotovo je i onda počinje ponovo




Da kažem ili ne kažem? Nekad treba i priznati pa šta bude i dati ljudima vremena da se naviknu
i  treba požuriti dok jesen nije došla kad kiša kvasi zemlju,  luna park se pakuje  i  odlazi.
Odavno se nisam okretala na ringišpilu,  ovdje kažu i vrtuljak, okretaljka, vrteška, ringlšpil.
Stalo bi mi srce, mislim.,  .. pusti da ti pričam na moj način;
legneš u krevet i pred očima ti ona vožnja,  gospodin ringišpli - kralj luna parka,
muzika svira, treperenje, adrenalin, vriska,  letiš iznad života,   misliš da si ptica,  a nisi.
Sve se okreće oko tebe.
Generalna proba,  posljednja proba predstave uoči premijere;
zabacila bih glavu,  pušila na muštiklu,  u svilenoj haljini, bosa
i  zavrtila ulicu oko sebe,  zavrtila svijet oko sebe u svilenoj haljini,
a  ti ćeš stajati tamo negdje sa strane i gledati,  zemlja će se okretati  i oko tebe,
jer ću ja otići sa nekim koga ti ne znaš,  s koferom ili bez kofera, sasvim je svejedno. 

Premijera,  sve je bilo na svom mjestu, budno stanje za razliku od sna,
zabacila sam glavu, pušim na muštiklu, u svilenoj haljini, bosa,  okreće se svijet oko mene,
sa razglasa čuje se pjesma, muzička kulisa iza paravana,  guarda che luna, guarda che mare..,
mislimo da je trajalo samo trenutak,  a nije,  bilo je bezvremenski,  4 minute i 6 sekundi.
-  gotovo je
-  da, gotovo je  i  onda počinje ponovo.



06.07.2015.

famous intermezzo za putovanje


Uzvišeno  i  fascinantno,  važno, tajanstveno, dostojanstveno  i  slikovito je
kako se Baltičko  i  Sjeverno more samo dodiruju.
Čak i različite boje vode mora veoma su spektakularne,  pa se čine skoro nemogućim.
Susret, pogled,  zamišljena linija koja ih razdvaja  i  dalje svako na svojoj strani,
jedno do drugog, dohvatljivi,  a nisu,  možda težnja prema istom cilju, doigravanje.
Kao intermezzo,  međuigra između činova,  vječna uvertira do Sudnjeg dana
i  orkestralni odlomak koji se izvodi na praznoj pozornici,
kao famous Intermezzo from Cavalleria Rusticana by Mascagni
i  sve povezano sa beskonačnosti koja se ne može izbrojiti sve do Sudnjeg dana.
- I  believe we've already met..,  i  privlačimo ono čime se bave naše misli.
Impossible is nothing,  dakle, sve je moguće  i  tad to dobije smisao.
Sve se događa s razlogom,  ništa se ne događa slučajno,
„univerzum je prijateljsko mjesto”,  vjerovao je Albert Einstein,  vjerujem i  ja.

btw;   imali ste loš dan?  I to je sa razlogom..  Vi danas čitate ovo – s razlogom.
U  tom  i  jeste poenta, sve ima svoj razlog/povod/uzrok.

  i  muzika se čula sa radija..



30.06.2015.

samo jedan pravi pogled je sve što je potrebno - eyes wide open






  čekajući  ljeto,  26.juni 2015.,

četvrtak,  ljeto, a nije,  samo 18 stepeni sad,  danas će biti umjereno do pretežno oblačno vrijeme, 
moguća i kiša kažu metereolozi.  Malo mi je to sve too much,  ja uvijek čekam ljeto.
-
My world is miles of endless roads, so meet me down at the Blue Cafe,
because, this is where the one who knows. The cost is great, the price is high. The cards of fate.
So meet me at the Blue Cafe, and  ..,


Četvrtak,  15,42 h.,  laku noć,  idem da spavam..


_________________________________________________

  eyes  wide  open,  30.juni 2015.,

Znakovi su znakovi u svim vremenima,  raspored i smisao zvijezda, njihov tok  i  hod po trnju.
Ako  ne  gledaš  otvorenim  očima;
ti si još uvijek u povoju zatvoren u tuđe prostore natopljene iluzijom,
ti si u prostoru vremena iz kog ne možeš izaći  jer je tamo sve nalik crnim rupama,
mjesto otsječeno od ostatka kosmosa, mjesto nalik noćnim morama iz kojih se ne možeš probuditi,
tvoj život se svodi na fikci­ju/laž  i  sve ti je svejedno.

Kako  nastaje  slika  u  oku?
Naše oči šalju u naš um obrnutu i drugačiju sliku od one koju vidimo,
um koristi podatke iz oba oka, slika se ispravlja i stvara se jedinstvena slika.
Ono što vidimo trebamo pamtiti, 
jer kakav bi bio smisao i značenje gledanja,  osjećaj i nijansa gledanja ako ne upamtiš.
A onda kadriraš,  izdvojiš pojedinosti iz vizuelne cjeline prostora,
zatim montiraš,  povežeš kadrove jedan za drugim u vremenski slijed  i  imaš svoj film.

Nije vrelo julsko popodne,  niti sjena ispod šešira,  danima pada kiša,  a ljeto.
Sjedeli su za stolom,  okrenuti jedno od drugog,  svako u svom filmu, daleko od ljudi oko sebe,
daleko i od samih njih.  Onda je ona otišla sa nekim koga on nije znao  i  on je počeo da glumi svoj život .
I  režija i dramaturgija i funkcioniranje na pozornici bili su na razini, na pozornici nikad nije bilo manje glumaca,
neko je sve to gledao sa strane,  gledao kako nastaje slika/novi film.

(Omnia causa fiunt. Omnia tempus revelat. Nihil opertum, quod non reveletur.)



15.06.2015.

noćne ptice, it is night and the city is deserted. The lucky ones are at home


Mjesto i vrijeme radnje su ograničeni pozornicom i vremenom izvedbe,
drama se dijeli na činove,  slike i prizore,  to je New York  ili  neki drugi grad,
na uglu ulice noćni bar koji najvjerovatnije nikada nije postojao, bez adrese, kao izlog sa ulice vidljiv,
zamka od stakla, bijelo svjetlo čija svjetlost kao da zrači pa svjetlost ubija u kasni sat, noir scena,
šutnja, kasna noćna šutnja. Ulazim u tišinu zatvorene kavane,  piše otvoreno, ne vide se vrata,
tri gosta i jedan barmen ..,
ili;
jedan barmen,  kap preko ruba čaše, u čaši je kompletna priča,
On okrenut leđima, sam, a da li je usamljen ne zna se,  jer biti sam i biti usamljen nije isto,
On  i  Ona   -šaputalo se da su u vezi,
da li su oni usamljeni ili izgubljeni u svojim mislima, ravnodušni i nezainteresovani ili se zaustavilo vrijeme?
Noćne ptice, noćne ptice koje imaju krila, ali ne lete, vrijeme prolazi, šta će se dogoditi?
I  dok nevidljiva sjedim u izlogu  i  pišem vlastitu priču koja se nameće, ovo nije samo slika,
ovo je caffe-bar i sve se pretvara u teatarski događaj, glumci, scena, "Phillies" cigars only 5 ¢,
jeftine cigare  i  zemljani okus dima.
Ulica kao pozornica i gledalište, na ulici nikog nema,  samo tišina sa obadvije strane u kasni sat.
Da li je vrijeme za odlazak?,  ko će prvi otići?,  - čovjek u "fedora" sivom šeširu  ili on i ona?

Kako neprospavanu noć nadoknaditi i spoznati vlastiti ili tuđi grijeh koji se navodno završio ove noći,
ili se nije završio?  Kad jutro konačno stigne i kad se promijene boje, da li će se u izlogu kafea pojaviti
bljesak nade, ili opet nova strepnja i tjeskoba ili ništa od toga nije u igri, ili je sve bilo uzalud te noći.
Ili  je pak ostala samo fascinacija, opčinjenost, očaranost, opsjena, zanos?,
ili će jutrom u potrazi za značenjem slaviti nešto što znači razumjeti pravo značenje, smisao i poruku.
Niko ne zna šta je poslije bilo.
Samo slika i nesanica  i  original koji vječno tražimo da uspostavi narušenu ravnotežu i da zada pravac.
Midnight blues, vrlo tamno plava.  Boja haljine kao ponoć plava, svila kao žena,  ne mogu da spavam,
noć na slici hladna i usamljena,  sjenke padaju  i  kao da je milion kilometara do jutra.
Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je sasvim slučajna.
This is the midnight blues, ..  cilj je  Aristotelova katarza. 
Slikao je Edward  Hopper,  barmen će zaključati vrata.

https://www.youtube.com/watch?v=jEWWZYdpeP4





03.06.2015.

slika uvijek zbunjuje onog koji je naslika i onog ko zastane pred njom


Pričalo se da je zakopčan do grla i da živi u zaboravu, u nepokretnosti misli i određenja pojmova. Pogrešna procjena na prvi dojam koji se zasniva na tim pogrešnim, često nesvjesnim pretpostavkama  i  ljudi skloni odsutnost/prazninu u pamćenju ispunjavati zamišljenim oblikovanjem nečeg što ne poznaju, sukladno sa njihovim shemama,  (praznina je stanje koje sadrži ništa). Prvi dojam o nekom je vrlo važan, no nerijetko je  i  pogrešan. Zašto su naši dojmovi o drugim ponekad pogrešni namjerno ili slučajno?  Mi znamo odgovor.

Volio je složenu simboliku datog života, znao je što hoće i što neće. Ponekad bi pokucao na moja vrata pristojno pitajući može li ući, a  ja šutim i ne progovaram, sigurno je usamljen  i  neshvaćen od svih.
Posmatrač je stao i očekivao nešto,  a najfiniji kist je izblendao rumenilo. Ono iza pogleda, slikarski trag. Atelje, njegove palete, boje, olovke, četke, štafelaj, pisma,  slike i knjige koje je čitao, a  linija umjetnosti  i  tema žene koja čita, kasnije će se ponavljati na njegovim slikama. Šta je to što jedan dan čini tako drugačijim od drugih i tako privlačnim?, dok se jedna slika se zvala "Sve još miriše na new".. Uvijek možemo ispraviti grešku ako napravimo samo jedan korak naprijed, jer, sve smo platili  i  prije nego smo postali nečije remek-djelo.
    ___________________________________ 

    preludij za tickets to New York City

New York,  New York .., želim opet da se probudim u gradu koji nikada ne spava. Volim New York u kom sam provela divne dane, 25 dana. Nezaboravno. I get out of the taxi and it’s probably the only city which in reality looks better than on the post cards, New York. When I’m in New York,  I just want to walk down the street and feel this thing, like I’m in a movie. It’s the most exciting city in the world now.  That’s the way it is. That’s it.



27.05.2015.

the million dollar question

 
Otkuca srce u jednoj minuti 70-76 puta,  za jedan dan/noć oko 100.000 otkucaja,
na koga te podsjete otkucaji srca kad ostaneš sam?  -  pitanje za milijun $.

Koliko je naših otkucaja srca za drugim,  a da oni ne znaju,
koliko je naših udisaja, izdisaja i uzdaha za drugim,  a da oni ne znaju,
koliko je udisaja, izdisaja i uzdaha tuđih za nama, a da mi ne znamo,
kako prebolit'  to probadanje koje krije toliko tajni u sebi?
Koliko teških i dugih uzdaha nastane u nekom danu disanja, a da ne znamo njihov broj kad se taj dan završi,
disanje i otkucaji u kojim se prelijevaju boje na svjetlosti.  Ista im je boja, ali druge nijanse gotovo neosjetnih razlika,
preneseno finih i neprimjetnih,  jedva primjetnih prelaza iz jednoga u drugo;   tamnije ili svjetlije,
koje svaki put daju drugačiji ton pogledu  i  rukama koje tu svjetlost nikad nisu dotakle.

Gdje ćemo se sresti?, 
odgovor glasi:  u jednoj slici,
sudeći po tonovima izabranih boja i trenutku u kojem će susret imaginacije i realnosti imati dodir.
Budi se jutro u svojoj nijansi,  gasi se dan u svom mraku.
Ne zaboravite disati dok se ljubite,  život nije samo jedna slika, život nije samo jedna priča.  Nije.



14.05.2015.

fatalna privlačnost begüm Kadife

        
Ne znam da li sanjam ili sam budna, 
kad će slikar nadmašiti život?, kuća od karata,  kula od kamena, treba li poseban sluh i zamišljaj
da se osjeti sklad zvukova s prizorom u kojem je  i zrno pjeska pomješano sa bojom - plima.
- Daj mi ruku. 
Kako otrcanu rečenicu preoblikovati u metaforični izričaj:  budni kad svi spavaju,
razgovaraju, igraju se, misle, plaču, smiju se, uzdišu, proklinju, miluju, prolaze,
umiru, zaboravljaju, tišina, tišina,  ugasi muziku da bude tišina.

- Daj mi ruku.
- I can't.  I can't think about this now!  I'll think about it tomorrow.
But I must think about it. I must think about it.  After all, tomorrow is another day!*
 
Hoću pisati o toj slici, ali .., riječ zastane,  kreativnost treba zraka,
nema prologa da me uvede u razumjevanje dramske radnje, scenske igre  i  kako početi priču
i  riješiti zagonetku potrebnu za nastavak priče?   Preskoči sve što je bilo  i  kreni od danas.
Osjeća se tišina, lebdi,  ili je to samo prolazni utisak na prvi pogled kad nam se sviđa složena simbolika
"uzmi ili ostavi",  napisati pa stati, napisati pa pobjeći,  a poslije pobjede proslaviti,
ili je to samo trik i prolazna avantura, neočekivan događaj, opasan i smion lakouman pothvat,
kratkotrajna ljubavna veza,  igra znakova sa pjevanjem i pucanjem, zagonetka, skrivena poruka,
skriveno značenje  i  vječno pitanje kako i zašto nastaju slučajnosti koje mijenjaju naš život.
Daljina će sve smiriti  i  riječ koju hoću da kažem;  velvet, pliš, baršun, kadifa.
Begüm Kadife svira sama.




Noviji postovi | Stariji postovi