povedi me u neki bar gdje još znaju svirat bluz - fragmenti vremena u fragmentima elTango

fragmenti vremena u fragmentima elTango


10.12.2015.

povedi me u neki bar gdje još znaju svirat bluz


Potrebno povjerenje, povjerenje je tiha inspiracija, inspiracija je ključ.
Iz te tačke može krenuti neko postojanje.
Sanjam da kažem, ili.. da ne kažem, ne mora se sve izreći. Zastanem, razmislim, nekad je bolje da se odšuti.
I  sad u kasno popodne razmišljam o proteklom danu, veliko finale koje završava u čudnom tonu i lebdi
da lagano utone u vlastiti muk, mol ili dur?,  nebitno, blues je to koji će jutrom odsvirati kraj
kad klavir-štimer stavi plave note u mol,  tonovi odgovaraju crnim dirkama na klaviru,
mol je lučka marina gdje sviraju blues i jazz muziku stvorenu od naših biografija i misterije između sklada
i  spajanja različitih tonova i zamršenih osjećaja  i  tjera nas da osjećamo ono što bismo rado zaboravili
i  vraća nas pred prošle stanice koje bismo najradije zauvijek napustili, da im se nikad ne vratimo,
i  izgovorila sam u jednom dahu;
- „Povedi me u neki bar gdje još znaju svirat blues,  gdje konobar nosi frak  i  gdje je zrak od dima gust,
    gdje se puši na muštikle,  gdje je zvuk bluesa plav jer donosi zaborav,  povedi me u taj bar”..