fragmenti vremena u fragmentima elTango 2015/03/30

fragmenti vremena u fragmentima elTango


30.03.2015.

adiós Hemingway, najbolje tek dolazi, i ja kao i ti umijem da volim za dvoje




      


- tope li se snjegovi Kilimanjaro?

-„Naraštaj jedan odlazi i drugi dolazi,  a zemlja stoji uvjek. Sunce se ponovo rađa. Ponekad poželim da sam kroz ta vremena prošao trijezan da ih se mogu sjećati, ali, sa druge strane, da sam bio trezan, ona ne bi bila vrijedna sjećanja.”

- zašto si uradio ono što si uradio 2.jula?

-u petak navečer pošao sam spavati pjevajući jednu narodnu talijansku pjesmu, ujutro sam ciljao dvocijevkom sa lovačkim nabojem tačno iznad obrva i  nestao je moj um,  i ja sam se odvezao na pučinu. „Jedina stvar koja može pokvariti dan su ljudi. Ljudi su uvijek bili ograničenje sreće, osim jako malog broja koji su dobri kao samo proljeće. Život svih ljudi završava na isti način, samo detalji kako je čovjek živio i umro razlikuju jednog čovjeka od drugog.”

-„Mislim da se u 70 sati može proživjeti isto tako pun život kao  i u 70 godina; pod uvjetom da ti život bude ispunjen od onog časa kad počne otkucavati tih 70 sati. Život i jeste samo sadašnjost,  nema ničeg osim sadašnjosti. Pouzdano ne postoji nikakvo jučer i nikakvo sutra. Koliko čovjek mora imati godina da to shvati? Možeš uvijek pisati, ako te ljudi ostave nasamo i ne smetaju ti. Ali,  najbolje se ipak piše kad si zaljubljen. Ako me ne voli,  nije važno, ja ionako umijem da volim za dvoje.”
_____________________________

Knjige smo čitali udvoje,  dimili cigare  i pili mojito. Svanulo je,  a na drugoj strani Zemlje otpočinje veče i jesen je, rastanak, odlazak. Okrenuh se još jednom za njim prije no što je zauvijek otišao. Znam da on ima dovoljno uspomena da mu tamo negdje nikad ne bude dosadno. Adiós Hemingway,  adiós,  najbolje nam tek dolazi.



6.mart 2015.,  važno je zvati se Hemingway

Poslije povratka iz savršenog života, u udobnoj fotelji gdje se može opušteno čitati bez osjećaja usamljenosti, misleći da je zima završila, a nije.  Pada snijeg iako je mart, gledam u bijelo, mislim plavo, čekam zeleno.  I to će proći, sve ima svoje vrijeme, primjereno i pogodno vrijeme ili nova sezona i ponovo nastaviti tamo gdje se stalo, čaj za dvoje, igre za dvoje,  dobre vibracije za čitanje udvoje.

Uvijek je održavao imidž nesalomljivog, tvrdi mi da ne voli svoje ime, jer ga podsjeća na naivnog, priglupog junaka drame Oskara Vajlda "Važno je zvati se Ernest". Total look, kakav frajer, koji se svakako dopadao ženama! .. I meni, i pitam se: zašto se viđamo sa frajerima koji nam se ne dopadaju, da li iz dosade, ili zbog straha od samoće, ili je nešto drugo u pitanju?  Važno je zvati se Hemingway i kao da mu se san nije ostvario i šta bi moglo biti više od ispunjenja snova, nego čovjek na samrti sa svojom posljednjom željom da pronađe utjehu snijegom pokrivenih vrhova Kilimanjaro, doduše samo u njegovim snovima,  u tri priče i deset pjesama, kad budemo rekli zbogom oružju,  kad zvona budu za nama zvonila, kad se sunce ponovo rodi, sve kao simbolika, metafora, poređenje slikovnog značenja u kojem se pronalazim. Važno je zvati se Hemingway.
_________________________________________



9. mart 2015,.

Dimili smo cigare,  pitam ga:

   - koliko imaš godina? 
   - u julu ću imati 115
   - 115 godina?
   - 21. jula  115 godina
   - lav ? 
   - lav
   - lav i vodolija, savršen spoj kažu astrolozi.  Šta je ovo što pijemo? 
   - mojito,  mojito koktél.  Ja sam ga proslavio . Trebaju ti listovi svježe mente, limeta (po jednu za svako piće), bezbojni rum, kisela voda, sirup od ušpinovanog šećera, led. Čašu napuniš lomljenim ledom, dodaš listiće mente, čašicu ruma, sok  jedne limete. Dopuniš čašu kiselom vodom i malo sirupa od šećera, promiješaš da se sve potpuno
sjedini  i ukrasiš koktel kriškom limete i listovima mente .. Salude! Živjela, živjeli! 
 


Otpili smo po gutljaj  i još po jedan  i još nekoliko ledeno hladnih mojito. U baru Floridita  ili u baru Dos Hermanos  ili u La Bodeguita del Medio uvijek u pozadini muzika, nostalgični bolero  Bésame, Bésame mucho, čini me sjetnom, molski tonalitet i njegove riječi:  
- „Ovo je vrhovna tajna. Slušaj!
    Ljubav je ljubav  i  šala je šala. 
    Ali je uvijek tišina kad zlatna ribica umire.”
 

               
                  http://youtube.com/watch?v=6YszyhiycFs&t=176

 
sve je otišlo ili će otići u dim


"Bésame, bésame mucho, como si fuera esta noche la última vez,
Bésame, bésame mucho,  que tengo miedo a perderte perderte después." ..

Ljubi me, ljubi me puno,  kao kad bi ova noć bila posljednji put, ljubi me, ljubi me puno, jer ja se bojim da te imam i poslije opet izgubim. Želim da si mi što bliže, da se ogledam u tvojim očima, da te gledam blizu sebe, pomisli da možda sutra ja ću biti daleko,  mnogo daleko od tebe. Ljubi me, ljubi me puno, kao kad bi ova noć bila posljednji put, ljubi me, ljubi me puno, jer ja se bojim da te imam i poslije opet izgubim ..



fama  est

 Slomio si mi srce jednom tvojom pričom. Naime,  priča se da si napisao i najkraću priču na svijetu. Priča se da se to dogodilo u poznatom  njujorškom hotelu "Algonquin", priča se da si tad svojim prijateljima  tvrdio da možeš napisati kompletnu i smislenu priču u samo 6 riječi. Nisu ti vjerovali, a ti si na bijeli salvet napisao:
for sale;  Baby shoes, never worn.
(za prodaju;  dječije cipelice nikad nošene)

 Algonquin društvo okruglog stola ostali su bez teksta.
 - Priča se,  da li je to istina?
- Nikad  nećete  saznati!

         

Ovo je istina, nije fama.

i pisac je zauvijek otišao u legendu

     Interview for The Paris Review
    Conversation in a Madrid café,  May 1954.,
   
interviewer:   Možete li se sjetiti tačnog trenutaka kada ste odlučili da postane pisac?
Hemingway:   Ne,  ja sam uvijek želio biti pisac.
interviewer:   Are these hours during the actual process of writing pleasurable?
                     Could you say something of this process?
Hemingway:  When I am working on a book or a story I write every morning as soon after first light as possible. There is no one to disturb you and it is cool or cold and you come to your work and warm as you write. You read what you have written and, as you always stop when you know what is going to happen next, you go on from there. You write until you come to a place where you still have your juice and know what will happen next and you stop and try to live through until the next day when you hit it again. You have started at six in the morning, say, and may go on until noon or be through before that. When you stop you are as empty, and at the same time never empty but filling, as when you have made love to someone you love. Nothing can hurt you, nothing can happen, nothing means anything until the next day when you do it again.
It is the wait until the next day that is hard to get through.
interviewer:   Can you recall an exact moment when you decided to become a writer?
Hemingway:   No,  I always wanted to be a writer.
.. ...
              Marlene,  plavi anđeo
Sve moje žene sam volio, 
ženio sam se 4 puta, 
a  volio sam još neke femme fatale 
i one su mene voljele.



Marlene, Darling,  I write stories,  I love you very much and
..
             
Sreli su se 1934.g. na luksuznom francuskom brodu "Ile de France", koji je plovio za New York. U to vrijeme on je bio oženjen četvrti put, a ona razvedena. Kada su počeli sa međusobnom prepiskom, Hemingvej je imao 50 godina, a Marlen 47, međutim, nikada nisu ostvarili ljubavnu vezu. Ostala su njena i njegova pisma. ..

"Moja najdraža Marlen, pišem ti rano jutros, u vreme kada su siromašni i vojnici već po navici budni i šaljem ti kratko pismo ako si usamljena. Ti i ja živimo u najtežim vremenima. Ne mislim samo na ratove. Ratovi su zanemarljivi u odnosu na život. Život uopće je najteži dio. Zaljubio sam se u tebe tako snažno, a ti si uvek sa nekim drugim. Šta je tebi cilj u životu? Da svima slomiš srce? Moje možeš još lakše i još ću da ti pomognem. Ne mogu ti opisati moje osjećanje kada te zagrim, imam osjećaj da sam kod kuće. Volim te, držim te čvrsto u zagrljaju i ljubim te strasno". Posljednje je bila čestitka za Božić koju je Hemingway poslao Marlene Dietrich  1959.,: "Želim ti sreću i stare i nove ljubavi".)
 


bio je flashback
       
 
 „Nije bila njena krivica što je s njim već bilo završeno kad je njoj došao.
  Kako jedna žena može znati da on ne misli ništa od onog što govori;
  da govori samo iz navike i radi udobnosti?
  Otkako više nije mislio ono što je govorio,
  njegove laži su imale više uspjeha kod žena, nego kada im je govorio istinu,
  i  stvar i nije bila toliko u laganju,
  koliko u tome što nije bilo istine koju je mogao da kaže.
  Proživio je on svoj život  i završio ga,  a onda je nastavio da živi ponovo.”

„Čudna stvar.
  Ideš tako s njima čitavog života  i  oni izgledaju kao da ti nešto znače
  i  na kraju uvijek se završi tim da ne znače ništa”..
  (The Snows of Kilimanjaro, 1932.)



napisao je:  ostavi me sa mojim istinitim, divnim uspomenama



Okrenuo
se  i  posljednji put pogledao Havanu,  ljubav njegovu, vidio joj je samo leđa, pomislio i na Španiju, ljubav njegovu,  dvije ljubavi najveće  i  poslije smrti njegove; i  šta da ti pričam,  o njegovom životu se skoro sve zna, svratio je u  život  i  trošio ga: "svijet je divno mjesto  i  vrijedi se boriti za njega, ali  niko  iz  te  borbe  ne  izlazi  živ".



Okrenuo se i posljednji put pogledao Havanu, ljubav njegovu, vidio joj samo leđa i šta da ti pričam kad se o njegovom životu skoro sve zna, svratio je u život i trošio ga. Noć kad je napustio Havanu nije znao što ga čeka na putu tom. Havana, u nju se zaljubljuješ, njom vladaju boje, osjećaji, una lágrima por tu amor, samba, rumba, Che, Che, Viva la Vida, a na rastanku tuguješ u želji za povratkom.  - U ljepoti, samo Venecija i Pariz prestigli su Havanu., izjavio je. U predgrađu Havane 1940. g. kupio je kuću Finca Vigia za $ 12,500  i tu napisao "Za kim zvono zvoni" i "Starac i more", a  možda je najbolji roman njegov vlastiti burni život. Dvadeset godina kasnije, napustio je Kubu. Adiós Hemingway, adiós el Tango de mi vida, adiós. .. Izgleda da topli vjetrovi dolaze sa Kube u 2015.godini.