blog - fragmenti vremena elTangoTango

blog - fragmenti vremena elTangoTango


08.08.2016.

breakfast at Tiffany's, nosi mi se plava boja i biseri

.            .
Nekad se umorim od disharmonije, glasova koji neugodno zvuče, količine svega, svačega i ničega,
i slika sa opojnog smetljišta ljudske prostote, šarenila bez umjetničke vrijednosti koje vuče na kič i šund.
Umorim se od tuđeg neraspoloženja i onih kojim je uvijek neko drugi kriv za osobno nezadovoljstvo ili dosadu.
Niko ne mora znati da imam loš dan.
„Kad mi je teško, odem kod Tiffanyja. Volim tišinu i onu uzvišenu atmosferu tamo;
one ljubazne ljude u odjelima, pa puste tihu muziku i ona blještava svjetla i uglačan pod,
i.. mislim, tamo ne može da ti se desi ništa ružno! Svi se smješe i svi imaju svoje divne novčanike od kože.
Kad bih u stvarnom životu našla neko mjesto gde bi mi bilo kao kod Tiffanyja, uselila bih se tamo.
Odmah bih se tamo uselila”.
Niko ne mora znati da imaš loš dan.
Napravi valove, zaustavi crne krugove i izgledaj divno u inat lošim danima kojih nekad mora biti.
Umjeće je pronaći svjetionik na kamenu za put pokazat', da noću svijetli pomoću upaljene vatre,
a danju ogledalima na sunčevu svjetlost. Kao Aleksandrijski svjetionik.
-
Umjetnost zavođenja. Noćenje sa doručkom u dvokrevetnoj sobi. Buđenje, kafa i kroasan.
Ništa mi neće ove dane pokvarit. TBF. Nosi mi se mornarsko odijelo, mornarsko plava je ovog ljeta u modi.




01.08.2016.

go looking for the summer

                     
Kad su spisateljicu Marguerite Duras upitali što je, zapravo, to što radi, odgovorila je:
„To što pišem, samo su tetovaže na leđima mornara” ..


Looking For The Summer by Chris Rea. Idi i potraži ljeto, tri godišnja doba pjevao je.
Dvokrevetna soba s balkonom i pogledom, ružičast fragment.
- Jedan prozor je uvijek zatvoren, a drugi prozor je uvijek otvoren.
- A ovaj prozor?
- Ne, to je okvir za ovu sliku.
- Kako ti je ime?
- Mornar
- Hej Mornar, znam ja te vaše mornarske trikove. Hej, Mornar, da odemo tamo
   i otplivamo u dubine prije nego izronimo na površinu i vidimo zlatnu kulu?


28.06.2016.

najbolje nam tek dolazi, buenos días Havana

1. prolog
      
Šta je prolog?  Prolog vuče korijen iz antičke drame; prvi dio koji se prikazivao, a cilj mu je bio da uvede gledatelje
u razumijevanje dramske radnje, pa otud kasnije i predgovor, uvodni govor slušaocima/gledateljima/čitateljima.
Dakle, u etapama sam pisala post  „adiós Hemingway, najbolje tek dolazi” 
30.mart 2015.,  http://eltangotango1928.blogger.ba/arhiva/2015/03/30,
spoj fikcije (moj razgovor sa slavnim piscem)  i fakti  i viđenja na moj način;
Okrenuo se i posljednji put pogledao Havanu, ljubav njegovu, vidio joj samo leđa i šta da ti pričam kad se o njegovom
životu skoro sve zna, svratio je u život i trošio ga. Tu noć kad je napustio Havanu nije znao što ga čeka na putu tom.
Havana, u nju se zaljubiš, njom vladaju boje, osjećaji, una lágrima por tu amor, samba, rumba, Che, Che, Viva la Vida,
a na rastanku tuguješ u želji za povratkom.  -„U ljepoti, samo Venecija i Pariz prestigli su Havanu”., izjavio je.
U predgrađu Havane 1940. g. kupio je kuću Finca Vigia za $ 12,500  i tu napisao „Za kim zvono zvoni” i „Starac i more”,
a možda je najbolji roman njegov vlastiti burni život. Dvadeset godina kasnije, napustio je Kubu.
Adiós Hemingway, adiós el Tango de mi vida, adiós. .. Izgleda da topli vjetrovi dolaze sa Kube u 2015.godini.
To sam napisala.



                        

I  sve ovo vrijeme od preko godinu dana maštam o Kubi, o Kubi čitala, Havanu gledala na fotografijama,
moje misli putovale su tamo sa željom upoznati taj svijet i ljude koji sa dostojanstvom žive svoje siromaštvo,
i potrebu za slobodom. Moja putovanja kroz knjige, pokretne slike i ono što drugi pišu ako već nije moguće u istini.
Neću se ovdje baviti politikom, niti suditi nečem što je bilo, niti imam potrebu za tim. To ostavljam struci i historiji.
Oduvijek me privlačila i intrigirala ta priča, Kuba, zeleni smaragd, otok zvani čežnja, moja, tamo nije kao ovdje,
i  daleko je, daleko tamo na Atlantiku. Kad zatvorim oči i zamislim, mogu da vidim što hoću.
Dobar dan Havana, najbolje nam tek dolazi.

„Hasta siempre Comandante Che Guevara”

pjesma na španjolskom iz 1965., kubanskog glazbenika Carlosa Puebla, glorificira komandanta prije odlaska u Boliviju
gdje je ubijen 1967., i postaje vrlo popularna u ljevičarskim krugovima poslije Che Guevarine egzekucije, pa do danas.
Naziv pjesme aludira na poznate Che Guevarine riječi „Hasta la Victoria Siempre” - Zauvijek do konačne pobjede!
„Naučili smo da te volimo od visine historije, sa suncem tvoje hrabrosti započeo si opsadu smrti,
ovdje je i dalje jasna nježna prozračnost tvog dragog prisustva komandante Che Guevara”.
I njegove posljednje riječi koje je navodno rekao svome egzekutoru Mariju Teránu:
- pucaj kukavice, ubit ćeš samo čovjeka.


(Jedna od najpoznatijih fotografija u historiji snimljena je 5. marta 1960.
Snimio je kubanski fotograf Alberto Korda. Fotografija Chea dobila je ime Guerrillero Heroico
(herojski gerilac) i po nekim izvorima najviše je puta reproducirana fotografija u povijesti,
dok je po drugima čak i najpoznatija fotografija na svijetu).
-

2.



Había una vez en Cuba en La Habana ili bilo jednom na Kubi, u gradu Havana, jednom davno u prošlom stoljeću,
kad su moćnici iz kriminal miljea pomagali gradnju luksuznih hotela, kazina, kockarnice, barovi, mjesta gdje blješte
svjetla i ne gase se nikad, kad je cvjetala opasna bolest - duhovna i moralna pokvarenost, prljave pare, kockanje,
prostitucija, kad se uživalo u porocima. Omiljeni Amerikanac na ostrvu bio je Hemingway, Hem je volio Kubu,
oni su voljeli njega, dane je provodio sa ribarima, odlazio sa njima u lov na velike ribe, pušili su kubanske cigare,
ispijali kubanski rum i mojito, on je pisao knjige, nije se bavio politikom.
A onda je došao Castro i kubanska revolucija, on i vojska triumfalno ulaze u Havanu 8. januara 1959. Izjavio je:
- ne bojte se, ja sam Fidel Castro, došao sam da oslobodim kubanski narod od diktatora, revolucija zapravo sad počinje.
Cuba nova država, vlada, glavni glumci i epizodisti, Cuba se smije, diktator Batista, mafijaši i luksuz bježe iz igrališta
zvanog kubanski raj. Zastor je pao, ali to nije kraj drame, predstava i dalje traje. Nedostajalo je umjerenosti u svemu,
umjerenost je srednji put, ničeg ni previše ni premalo. Zastor je pao, ostali su Kubanci i prelijepe zgrade kolonijalne
arhitekture maursko-španskog stila, ostale su kubanske cigare i kubaski rum, ostale su Havana i Cuba da čekaju
da ih neko ponovo pronađe kao Christopher Columbus 1492.,. Treba samo čekati i ne gubiti nadu. Ali do kad čekati?
Cuba plače, „preko trnja do zvijezda”.



Vrijeme kao da je stalo, a nije, samo je umro san.
Nastupilo vrijeme oskudice, zamrznuto vrijeme hladnog rata, Kubanci žive sa onim što jeste i sa uspomenama,
u srcu isti, samba, rumba, oni koji nisu mrtvi i danas žive. Reditelj je državna tajna, on je star i bolestan, gorko mu se piše,
revolucija je u historiji, Che u legendi, Guerillero Heroico tvoja zvijezda, slika tvoja, jedna suzana na tvom licu, mural.
Zidne slike, umjetnost na ulici koja šuti, crta i boji stvarnost, fasada kao umjetničko platno, umjetnost i granica pogleda.
 

Havana, slike njene izašle iz nekad davno otmjenih salona sad su slike i grad starih fasada, oguljene boje, plijesan i vlaga,
i nije fikcija nego noir, neizbježnost sudbine, izdaja, tjeskoba i slična mučna stanja izazvana spoznajom o čovjekovoj
izgubljenosti i bespomoćnosti i čežnja kao oldtimeri ružičastih boja iz prošlog i prohujalog vremena, kao buick ili chevrolet.
Iza fasade, iza lica i naličja, Havana poput stare femme fatale iz epohe baroka više nema ni snage ni pare za šminkanje,
urušava se i iznutra raspada, polako umire, a htjela bi da se ljubi, da joj pišu ljubavna pisma, htjela bi da okrene novi list,
da ne plače više jer to nije kraj drame, jer predstava i dalje traje i trajat će i da živi u vremenu na glavnoj ulici pozornice.
Tužna osoba često plače i nakon plača osjeća se bolje, ali bol ne zaboravlja.
Kad zatvorim oči i zamislim, mogu da vidim što hoću. A ako se izgubim?
Ako se izgubim, potraži me na Kubi, pisao je Lorca.
Ako se izgubim ..





3.

Na šta misliš?, imaš li neku želju, pa da ti ispunim?
Svako sa sobom nosi različito čitanje i tumačenje bilo čega, ali da bi shvatio priču/sliku, moraš dozvoliti pogledu da luta
preko površine, pogled iz nekog drugog ugla, prozor u nešto sasvim drugo što će biti samo tvoje, na dohvat tvog oka.
Nemam iluziju da me prate tuđi pogledi, da me zove tjeskoba il' nejasna strepnja, pronalazim pokušaj taj da se zaustavim,
to je već blizu, to je primamljivo, da me prati kada hoću da pobjegnem, kao ova misao, priča i slika o kojoj pišem.
Ali, koga to interesira, koga interesira ova besplatna ponuda, prodaje se na čitanje!? .. I nema nota, evo vam tišina.
Da li da se okrenem i odem pa da svako igra svoju igru ili da ostanem i predam se onom što volim i flertujem u večernjim
satima dok razgovaramo o tom fascinantnom mjestu ispunjenom pričama i misterijama sa tako dobrom i inspirativnom
scenografijom i zapisivanje igre znakovima kojim se bilježe pokreti i likovi. Buenos días Havana, najbolje nam tek dolazi.
U gorčinu će voditi svaki put ako se budemo pretjerano sjećali prošlosti, melankolije i svega onog što je izvan boje #ff9999.
Ljubav ne prestaje ako prestanemo da se viđamo. Oblačim se i hoću da idem, samo još ovo da završim.
Kuda idem?, nikud, samo dalje. Vjetar je povoljan, dižem jedra!
A kuda oni idu?, nikud, samo dalje, vjetar je povoljan, oni dižu jedra i život može da počne.
Nekako s proljeća, Kuba je opet u modi, buenos días Havana.

Po redoslijedu zbivanja:
Diplomacija se bavi odnosima među državama, umjetnost je zastupanje interesa jedne države prema drugim,
a odmjerenost je pravilo u diplomaciji. 20.jula 2015., uspostavljeni su diplomatski odnosi između Kube i SAD.
20.mart 2016., Američki predsjednik Barack Obama stigao je u historijsku posjetu Kubi, on je prvi američki predsjednik
koji boravi u posjeti još od davne 1928. Obama, amigo, el pueblo esta contigo! .. (Obama, prijatelju, narod je sa tobom!),
uzvikivali su Kubanci, a uoči njegovog dolaska, kubanska policija uhapsila je 50-ak osoba koji su protestirali protiv vlade.



25.mart 2016., legendarni britanski rock bend The Rolling Stones održali su besplatan koncert na otvorenom i okrenuli jednu
historiju na glavu. "Zdravo Havana! Dobro veče moj kubanski narode, mislim da se konačno vremena mijenjaju, zar ne?" -
rekao je Mick Jagger na španskom. Dva sata svirke, koncert za pamćenje, Angie, Sympathy For The Devil, Satisfaction.
Rock'n'roll je i način života, stapanje. U rock'n'rollu nema razdvajanja ljudi koja se kose sa načelima prava i slobode,
rock'n'roll ne počiva na ideologiji, rock'n'roll je bio i ostao svjetska nerevolucija čiji rezultat je uvijek revolucionaran
dok prelazi mostove i oceane svojim koracima.



2.maj 2016., prvi put nakon 50 godina, blistavo bijeli američki kruzer “Adonija” uplovio u luku Havana, gde su
stotine ljudi prisustvovale uplovljavanju broda. Bijelo, sve boje u jednoj, jasnoća i čistoća, novi početak, rođenje.

3.maj 2016., Havana, bulevar Paseo del Prado, na glavnoj ulici modna oluja, vratio se glamur, Chanel Resort Fashion Show,
svi su bili pozvani, svečanost u predveče, šetalo se i pokazivalo dok su modeli nosili kreacije Karl Lagerfelda.
Fedora i panama šeširi, blještavi asesoari, haljine od tila, ogrlice, crne duge haljine, verzije prelijepe beretke
sa zvijezdom a la Che i Coco ili ukrašene broševima i biserima, prugaste jahting pantalone, u gipsy stilu duge suknje,
jeans, mornarske prugice, mornarski look u bojama talasa. Ah, ko bi sve to nabrojio.
Modna kuća Chanel vratila je glamur u Havanu koja je tu noć bila glavni grad svjetskog glamura.
Vintage automobili iz '50 godina u pastelnim bojama: chevrolet, cadillac, buick, kubanska muzika odjekivala je bulevarom, samba, rumba, Che, Che, pušile se kubanske cigare, publika pleše, kakav praznik, kakva fešta a la Cuba style, a la Chanel.







Kapitalizam je bio u posjeti. No, ni jedan politički sistem nije savršen, a planeta Zemlja je postala prije svih i Kuba je,
a onaj koji je vladao, zapovijedao joj, koji je tražio poslušnost bez pogovora sad je star i bolestan, gorko mu se piše.
Postoji nada, istražuju se novi horizonti i način da se obnove vizije posebne kulture u biću jednog naroda;
u muzici, umjetnosti, pisanom obliku i da mu se vrati izgubljeno vrijeme i dostojanstvo kakvo su zaslužili.
To bi trebao biti ključ.
Moje putovanje je završeno. Ako se izgubim? ..
Ako se izgubim, potraži me na Kubi… napisao je Lorka.
Buenos días Havana, najbolje nam tek dolazi.






Dozvoli komentare na ovaj post?
◎  da, svima
◎  ne
◉  samo registrovanim korisnicima

30.05.2016.

intermezzo, muzička epizoda

.                .
Sve je ovo samo intermezzo koji kratkotrajno prekida neki slijed događaja,
sve je vrlo jednostavno da se zamisli, ali me ne pitaj kako?

To dance with my father again, to dance with my mother again


„Kada sam bila dijete, prije nego što je život uklonio svu nevinost,
otac bi me visoko podigao i plesao sa mojom majkom i sa mnom, a onda,
vrtio bi me dok se ne uspavam, onda bi me uz stepenice nosio i znala sam sigurno da sam bila voljena.
Kad bih mogla da dobijem još jednu šansu, još jednu šetnju, još jedan ples sa njim,
pustila bih pjesmu koja se nikad ne bi završila, kako bih voljela da plešem sa mojim ocem ponovo.
Kad se ja i moja majka ne bi slagali da bude po mom, otrčala bih od nje njemu,
on bi me zasmijao samo da me utješi, onda me konačno natjera da uradim šta mi je mama rekla.
Kasnije te noći kada sam zaspala, ostavio mi je dolar pod jastuk.
Nikad nisam sanjala da bi on mogao otići od mene.
Kad bih mogla da ukradem jedan konačni pogled, jedan konačni korak, jedan konačni ples sa njim,
pustila bih pjesmu koja se nikad ne bi završila, jer bih voljela da plešem sa mojim ocem ponovo.
Ponekad bih slušala ispred njenih vrata i čula bih kako je moja majka plakala za njim..
Molim se za nju čak i više nego za mene. 
Znam da molim za mnogo, za previše, ali da li bi mogao da pošalješ nazad jedinog čovjeka kojeg je voljela.
Znam da to ne činiš obično, ali dragi Gospode, ona čezne da pleše sa mojim ocem ponovo.
Svake večeri se uspavam i ovo je sve što uvijek sanjam”.
.. I miss my dad, and miss my mom.

https://www.youtube.com/watch?v=-cfqeLQU_1o



John Elton,  song Believe,  lyrics.

„I believe in love, it's all we got
love has no boundaries, costs nothing to touch,
but love, I believe in love.
I believe in love, it's all we got
love has no boundaries, no borders to cross.
Without love I wouldn't believe
in anything that lives and breathes,
without love I'd have no anger,
I wouldn't believe in the right to stand here
without love I wouldn't believe,
I couldn't believe in you,
and I wouldn't believe in me without love.
I believe in love”
                            Vjerujem.

https://www.youtube.com/watch?v=ABSXJiYQFuI

09.05.2016.

fasada

.   
fasada 1.
Fasada, francuski façade, talijanski facciata,
riječ koja je postala od latinske facies - lice,
naziv za vanjski vidljivi dio neke građevine.
Tvoje lice govori više od tvoje fasade, jer ne svijetli samo dan
i  noći imaju svjetlo svoje, pravo lice ništa ti ne može sakriti.


fasada 2.

Zapisujem vrijeme u doba iskrivljene stvarnosti. Fasada, prednja strana, lice, vanjski prividni izgled.
Na ulici u kojoj se stvarnost razlikuje od snova, nadrealna mješavina istine i fantazije. Oni i oni. 
Oni, san im je sve što imaju, to je način na koji hodaju, način na koji govore, način na koji se osjećaju unutra,
njihove kamene fasade bez sadržaja, fasade koje obiluju frazama i praznim obećanjima.
Misle da idu negdje,  a uvijek na istom mjestu stoje.
Naslanjaš se na mene, želiš me zavesti, vučeš me na tvoju stranu.
I oni drugi.
O, Erazmo,  stultitiae laus, morias egkomion;
„šta je drugo cio ljudski život nego neka vrsta komedije u kojoj ljudi igraju svaki pod svojom maskom,
svaki svoju ulogu, dok ih reditelj ne odvede s pozornice? A on često jednom istom glumcu daje različite uloge,
tako da onaj ko je maločas predstavljao kralja u skerletu, odjednom postaje rob u prnjama.
Sve je na svijetu prividno, pa se ni komedija života ne izvodi drugačije”.
La commedia è finita!  Ne dam se zavesti.
I oni drugi.  
Ležerna strana dobro ukrojenih komada u kraljevstvu boja, omiljene nijanse sa crnom bojom
i  stalno propitivanje sopstvenih granica i kreativnih mogućnosti.
No, ne postoji misterija, jedan život vidi se na licu, sve na licu piše, to se ne može odglumiti.
Sve ostalo je fasada, hotimični privid, obmana, tvoja prevara, podvala, maska, loše izveden trik.
Ne dam se zavesti. 



18.04.2016.

Sfumato, slikanje blagim sjenkama

 
Sfumato 
(tal. fumo znači dim), slikanje blagim sjenkama, način slikanja zamagljenim tonovima,
rasplinutim obrisima;  fini, mekani i prigušeni,  skoro fluidni prelazi iz polusvjetla i polusjene u tamu,
nedovršeni kao da su obavijeni izmaglicom. Leonardo da Vinci je sfumatom crtao/slikao do savršenstva.
Sfumato je  i  ime blogera 
Sfumato  i  piše se velikim slovom S. Hvala Sfumato za novi izgled mog bloga.
Sad je to i predstava dobijena čulom vida  i osjećaja za lijepo. Boje su priča za sebe u fragmentima vremena.
Ponekad maniere graziose, misli i disanje, blagu tugu i nježnu bol sjenčimo sfumatom.

               http://sfumato1.blogger.ba

04.04.2016.

#ff9999, kad vidim boje ja čujem muziku sa slike




Jednog dana šetam ulicom sa svojim mislima, kad, .. čujem muziku, okrenem se, a iza mene orkestar svira.
Ne znam kako je slika dospela tamo. Slika ima osjećaj i smisao za lijepo, boje njene se pretvaraju u zvuk, 
a  prostor u kom je slika izgleda kao vrijeme, slika je postala umjetnost, slika je postala vrijeme.
- Hoćeš sa mnom?   .. i otišli su  i nikad se više nisu vratili.
Isto kao što ponekad riječi imaju dvostruko značenje, tako i slika ponekad ima ukras, triler od kog se drhti,
triler koji treperi bolom i bilježi znakom iznad note. Sve ima značaj ako mi to dozvolimo, ako mu značaj damo.

20.mart 2016.,   misli ružičasto #ff9999

Jutros nastupilo proljeće na severnoj zemljinoj polulopti, a 20.mart.
Čitam da je ovo prvi put od 1896.g.,  da sezona buđenja prirode dolazi tako rano.              
Jutros kod moje prijateljice Anne Marie u Johannesburgu nastupila je jesen.        
Mislim ružičasto  i meni se čini kao da sam ušla u neko drugo vrijeme,
u  drugu priču koja kaže da baš ta priča može da me baci na koljena. Da, to je ta boja  #ff9999.
_____________________________________________________________



07.03.2016.

Magic - u potrazi za izgubljenim fragmentom


Mašta je platno gdje slikamo naše fantazije i zamišljaj, nešto za što mislimo da ne postoji u stvarnosti.
Tražim, gdje je greška?, .. nemam dilemu, uostalom, nema tu šta da se krije, hladna igra za ništa nakon
jednog dosadnog dana,  misli koje se nameću mogu postati opsesija ako im se pridaje preveliki značaj,
ne dam se uhvatiti u tu zamku.  To je zamka izloga u kom se gledamo, treba živjeti otvorenih očiju.
Krenem iz kaosa da pronađem harmoniju, umjetnost pisanja, slikanja i slobodno letim, ne mislim na krila,
i  ugledam otvorena vrata  i jedan trenutak sve zaustavlja  i pokušavam dekodirati slijed znakova;
isti raspored slika,  prepoznaš sebe i odmahneš rukom i vidiš da se može drugačije potrošiti život.
Vi nikad nećete ovo razumjeti. 
Zašto nećete razumjeti?
Zato,  što sve počinje i završava mislima,  zato što se svaka izgovorena riječ vezuje jedna za drugu
i  nastaju slike, te slike imaju značenja,  na kraju krajeva, nešto je moralo nastati iz nečega. Kosmos.
Zašto nećete razumjeti?
Zato, što svi putevi vode iz uma i srca, tu se najbolje vidi i osjeća,  osjeća i šesto čulo, onaj predosjećaj,
slutnja, ona vibra, suptilni svijet, suptilna dimenzija,  sve se pojavljuje bez upozorenja, preko noći, ..
zato što vi ne vidite ono što ja vidim kad pogledom dodirujem ono što ja hoću,  ono što bude i obriše se.
I  onda znaš da možeš i drugačije trošiti i potrošiti život kad se vrata otvore.
Mašta je platno na kom slikamo naše fantazije, naš zamišljaj,  nešto za što mislimo da ne postoji, a postoji.
Zamisli, poželi, imat ćeš,  ako ne ovdje onda na nekom drugom mjestu, mašta te može odvesti svugdje.
Pozvani ste u  "Magic"  koji se otvara kad padne mrak, a zatvara u zoru.  Take It or Leave It.
Neka druga muzika čula se iz pozadine.



04.02.2016.

tri boje bijelo, tri slike bijelo, mjesec sa pozicijom u vodoliji


          „Vani su padali pijanci umjesto snijega.  Bio je siječanj ili januar, ne sjećam se više.
           Pozvan u tuđi stan, sjedim u njezinoj sobi bez svjetla.  Pričam joj pjesme ..,
           i  otišao sam padajući sa snijegom na ulici”



Kad predstava počne, izazove u svijesti drugu predstavu;
po sličnosti ili kontrastu, po dodiru,  po povezanosti dva doživljaja, po prostoru ili po vremenu,
po obliku, boji, srazmjeru,  po mentalnoj povezanosti između ideje ili stvari.
Bijela boja;
savršeno uravnotežena, predstavlja sve boje u jednoj, reflektira svu snagu spektra, raznolikosti,
simbol jednostavnosti i prefinjenosti, označava svjetlost, povećava doživljaj prostora, priviđenje.
-
Bio je januar i nije više.  Nisu samo riječi  i slike su bile. Tri riječi, otisnuta preslika na snijegu.
Kad pada snijeg ja pomislim, imam iluziju,  zamišljaj jedan imam, tri boje bijelo, tri slike bijelo.
Šute slike, tri slike bijelo, tri boje bijelo,  sve je rečeno, nemam potrebu ništa reći.
 -
Februar,  mjesec u svom mjesečnom kretanju prolazi znakom Vodolije. Time of the new Moon.



12.01.2016.

tango and Tobacco Vanille perfume for woman and man


the flight of the bumblebee ili buđenje

https://www.youtube.com/watch?v=KIB9r_1I20Q


Ne čujem te,  je l' čuješ ti mene?  Postavljam ti pitanje na koje ne očekujem odgovor:
da li živiš život,  ili samo dišeš i spavaš sa uspomenama?
Prozrači  i obnovi misli,  danas puše vjetar  i pada kiša, gledam sa balkona.
From the balcony of my heart, .. vidim te, čujem,  je l' čuješ ti mene?
To je tako  i ne može drugačije.

slučajnost

- I am a dancer, tangueros
- How did you choose the tango?
- I didn’t.  The tango chose me
- I am  elTango Tango
- Tangueros of the Night,  night dancer
____________________________
posljednji tango

Sve počinje i završava sa mislima, (misli ne možemo kontrolirati),  ja mislim da je život i fantazija i istina.
Kad kažem fantazija, ne mislim na slobodno i maštovito oblikovanu priču stvorenu maštom, mislim na ono:
La vita è bella, ..
Orkestar svira posljednji, sve miriše na Tobacco Vanille i tango, miriše i oprašta i izraz tihi na usne se spušta,
nikad viđeno jer je prvi i posljednji put u gradu X.  Reklo bi se oproštajni tango, a nije, miris vanilije i duhana,
posebna priča,  za tango je potrebno dvoje, srce koje je istina, hrabro da se razotkrije, uplašeno da se spali.
Život je i fantazija i istina i savršena igra, ostalo se zove sanjarenje.
Sve se odvijalo besprijekorno, bez zastoja, neumorno.  Odabrana slika, vatromet na noćnom nebu.
Niko i ništa nije nam moglo tu noć pokvariti.  French champagne, cheers!  Happy New Year, 2016.,!
Čitko, ispisano rukom hoću osvijetliti ovdje ovu uspomenu i duboko udahnuti.
Bilo je to u gradu X,  na rubu, na granici jednog doba koje prolazi i jednog koje počinje,
ali,  ostavimo prošlost, 
stavimo prošlost u prošlost,  danas je novi dan, ako smo spremni, .. vrata su otvorena.



sličnost    (by Anaïs Nin, Dnevnik I 1931-1932)


„Upoznala sam Henrya Millera. Došao je na ručak s Richardom Osbornom, odvjetnikom koji me savjetovao
oko ugovora za knjigu o D.H.Lawrenceu.  Kad je izašao iz auta i krenuo prema vratima gdje sam ih čekala,
ugledala sam muškarca koji mi se svidio. U svom pisanju je neobuzdan, muževan, veličanstven.
To je čovjek opijen životom, pomislila sam. Kao i ja. Hugo mu se divi. U isto vrijeme zabrinut je. S pravom kaže:
- Ti se zaljubljuješ u umove. Izgubit ću te zbog Henrya.
- Nećeš me izgubiti.
Nakon nekoliko dana kasnije, nalazim se s Henryjem. Iščekivala sam taj susret kao da će on nešto razriješiti,
a  tako je i bilo.  Kad sam ga ugledala, pomislila sam, evo muškarca koga bih mogla voljeti. I nisam se bojala.
Znam kako mi je zapaljiva mašta. Već sam odana Henriyevim djelima, ali odvajam tijelo od uma.
Uživam u njegovoj snazi,  njegovoj ružnoj destruktivnoj, neustrašivoj, katarzičnoj snazi” ..
„Svaki put kada padnem u duboku potištenost, izvuče me dobra kava na lakiranom poslužavniku.
Svaki puta izvuku me svilene čarape i parfem.  Raskoš mi nije neophodna, ali jesu lijepe i dobre stvari”.




15.12.2015.

blog, spomenar, malo drugačije, My Favorite Color ..


Crno je moja omiljena boja, kažu da je kao hlad hladna, da nije boja, a jeste.  Crno se obično vidi
kao tamna i depresivna (većina je tako vidi/osjeća), ali je osećajna i privlačna i zavodnički sofisticirana.
Pozadina, background, podloga, postava, polemika, diskusija, rasprava, da li crno, da li crna boja?
Black Is My Favorite Color. Crna boja je najbolja podloga za ostale boje.
Ova slika za uspomenu i dugo sjećanje u naš spomenar,  slika se zove Fikcija - izmišljaj, ispod slike piše:
  „Ko se sjeća taj se voli, ko nas voli neka nas se sjeća,
   u daljini voz se čuje, srce moje sad putuje, putuj putuj srce moje ...”
   Sutra je novi dan.  Sretan put,  c'est la vie, oh là là!  Zbogom 2015.,



10.12.2015.

povedi me u neki bar gdje još znaju svirat blues - blue, blouse, royal blue for you


Potrebno povjerenje, povjerenje je tiha inspiracija, inspiracija je ključ.
Iz te tačke može krenuti neko postojanje.
Sanjam da kažem, ili.. da ne kažem, ne mora se sve izreći. Zastanem, razmislim, nekad je bolje da se odšuti.
I  sad u kasno popodne razmišljam o proteklom danu, veliko finale koje završava u čudnom tonu i lebdi
da lagano utone u vlastiti muk, mol ili dur?,  nebitno, blues je to koji će jutrom odsvirati kraj
kad klavir-štimer stavi plave note u mol,  tonovi odgovaraju crnim dirkama na klaviru,
mol je lučka marina gdje sviraju blues i jazz muziku stvorenu od naših biografija i misterije između sklada
i  spajanja različitih tonova i zamršenih osjećaja  i  tjera nas da osjećamo ono što bismo rado zaboravili
i  vraća nas pred prošle stanice koje bismo najradije zauvijek napustili, da im se nikad ne vratimo,
i  izgovorila sam u jednom dahu;
- „Povedi me u neki bar gdje još znaju svirat blues,  gdje konobar nosi frak  i  gdje je zrak od dima gust,
    gdje se puši na muštikle,  gdje je zvuk bluesa plav jer donosi zaborav,  povedi me u taj bar”.. 



24.11.2015.

čovjek nosi kofer, žena svira harmoniku, on želi da poljubi tu ženu


(Naravno da imam mišljenje, ali ja svjesno zaobilazim i odbijam pisati i očitovati se/iznositi osobno mišljenje
o političkim situacijiama i globalnim preokupacijama na tu temu, o religiji i pripadanju ili ne pripadanju,
o kritiziranju ili odobravanju bilo čega, .. o .., O tim temama se informišem, razgovaram, sa tim temama živim,
ali pod punim imenom i prezimenom u stvarnom životu i nemam potrebu da se krijem iza maske/pseudonima
ispisujući se ovdje.  Ja, elTango_Tango u mojim fragmentima o tome neću da pišem na mom blogu.
  Lipo je reka'  Meštar  u "Naše malo misto" - "Velo misto":
- pst! , ... prebacimo igru! Neću politiku u svoju butigu, reka' sam ti, neću nikakve političke razgovore ni dokule.)

Vjerovali ili ne,  uvijek postoji pravo/savršeno vrijeme za novi početak  i jučer  i danas  i sutra.
Ništa više mi ne treba, samo jedan đir, đir oko svita.  Ima nešto u tome pustiti se do kraja u prostranstva,
kao luk na horizontu između izlaska i zalaska, kao vrijeme između odlaska i dolaska, savršena priča.
Pred polazak nekoliko razmijenjenih poruka, tvoja posljednja:
- „Sjeti me se Ljube kad teško postane,  ponekad to radim  i uvijek pomogne”..
A  meni se može i ništa neću više.,  samo jedan đir, đir oko svita hoću, hoću novo vrijeme, početak.

If you like me, okay.  If you don't, again okay.




Stariji postovi




adiós Hemingway, adiós, najbolje nam tek dolazi.